Bez objašnjenja otjeran iz Hajduka
Mišo Krstičević u podcastu 'Istinom do gola' otvorio je dušu o iznenadnom otkazu na Poljudu, manama u radu s mladima i senzacionalnom uspjehu s Jadranom iz Ploča.
Mišo Krstičević u podcastu 'Istinom do gola' otvorio je dušu o iznenadnom otkazu na Poljudu, manama u radu s mladima i senzacionalnom uspjehu s Jadranom iz Ploča.
Priča o Miši Krstičeviću u posljednjih je godinu dana dobila dvije potpuno različite dimenzije. S jedne strane, bez jasnog obrazloženja smijenjen je s mjesta šefa omladinske akademije Hajduka, a s druge je svoj matični klub Jadran Luka Ploče doslovno senzacionalno uveo u prvoligaško društvo. U podcastu "Istinom do gola" za Sportske novosti, 67-godišnji stručnjak progovorio je o detaljima koji su do sada bili nepoznati.
Krstičević se na Poljud vratio 4. srpnja prošle godine na poziv sportskog direktora Gorana Vučevića. Kaže kako je bio počašćen, svjestan svojih sposobnosti i golemog iskustva stečenog uz legende poput Tomislava Ivića, Ante Mladinića i Stanka Poklepovića. Njegova predanost bila je apsolutna.
"Ja sam svakodnevno bio na terenu, pratio sam preko četiri stotine treninga, stalno sam bio prisutan, pratio rad trenera. Eto, čak sam spavao na stadionu...", ispričao je Krstičević. Samo nekoliko dana prije Nove godine, na sastanku s Vučevićem i predsjednikom Nadzora Ljubom Pavasovićem Viskovićem, dobio je pozitivne ocjene rada. Ipak, 29. siječnja uslijedio je šok.
"Bio sam iznenađen, u prvom redu jer Vučević kao sportski direktor nije mi ukazao niti jednu primjedbu. On mi je došao, rekao da predsjednik traži odlazak Vika Lalića i mene, pitao sam ga za razlog, uzvratio je: 'Ne znam' i tu je priča bila gotova", prisjetio se Krstičević. Sporazumni raskid ugovora potpisao je "silom" 12. ožujka, nakon 42 dana čekanja, kako bi se što prije vratio na klupu Jadrana.
Iako mu je bilo krivo zbog nekorektnog ponašanja predsjednika, Krstičević ističe da mu je savjest čista: "Hajduk je moj klub, moja ljubav je čista, bez interesa, tako da sam u stanju svakome pogledati u oči. To me čini zadovoljnim."
Kao netko tko je prošao slavnu Ivićevu školu, Krstičević je uvjeren da je nogometna dvorana ključni inkubator talenata, što je na Poljudu zapostavljeno. Prisjetio se vremena kada je kao igrač od ljeta 1978. trenirao u neuvjetnoj dvorani "Partizana" dimenzija 20 puta 20 metara.
"Odlazili smo na obvezne jutarnje treninge, svaki dan: milijun dodavanja, primanja, šutiranja, duela, driblanja 1:1 ili proigravanja 2:1. Sve to u visokom intenzitetu, znali smo gubiti po tri kilograma po treningu", opisao je Krstičević, dodajući da je i Igor Tudor na predavanju trenerima akademije istaknuo kako je "dvorana zakon za rad".
Danas je, tvrdi, situacija potpuno drugačija. "Uredila se još jedna, druga dvorana za fitnes, a ova koja je kao krvotok priprema, ostaje prazna, neiskorištena. Bio sam u sporu s našim kondicijskim trenerom, sumnjam da će taj način rada donijeti rezultate."
Dotaknuo se Krstičević i aktualnih zbivanja u prvoj momčadi, konkretno situacije s Markom Livajom. Iako kaže da to nije njegov posao, jasan je u stavu da je trener taj koji mora posložiti odnose unutar svlačionice.
"Tu nema velike dileme, trener je taj koji mora složiti odnose unutar ekipe. Dakle, Garcia je morao riješiti taj problem. Još nešto, Hajduk je imao Livaju, Rebića, Almena i Šegu, znači na okupu četiri špice, najbolje u Hrvatskoj. Nije ih uklopio...", analizirao je Krstičević.
Nakon burne epizode na Poljudu, Krstičević se vratio tamo gdje ga itekako cijene. Njegov Jadran Luka Ploče doživio je rezultatsku eksploziju. Od 7. mjesta i 30 bodova u 18. kolu, momčad je u završnici prvenstva poletjela do treće pozicije s 59 bodova i izborila plasman u viši rang.
Podatak koji najbolje oslikava taj juriš: u posljednjih dvanaest kola Jadran je od mogućih 36 osvojio čak 29 bodova. U istom razdoblju, Segesta je osvojila 28, Mladost Ždralovi 22, Uljanik 21, Kustošija 19, Radnik 15, a Uskok 12 bodova.
Krstičević, kojeg je Ivić svojevremeno opisao kao "pravog nogometnog intelektualca", u karijeri je za Hajduk odigrao 206 utakmica i zabio 34 gola, a u svega sedam mjeseci od dolaska na Stari plac postao je reprezentativac. Kao pomoćnik Igoru Štimcu sudjelovao je u osvajanju posljednjeg naslova prvaka 2004./05. godine.