Bivši švedski tenisač Jonas Bjorkman, osvajač devet Grand Slam naslova u parovima i bivši trener Marina Čilića, u intervjuu za Novi list progovorio je o najdražim pobjedama, odnosu s hrvatskim igračima i zašto je Novak Đoković najkompletniji tenisač svih vremena.
Bivši švedski tenisač Jonas Bjorkman, koji je u karijeri dosegnuo četvrto mjesto ATP ljestvice u singlu i prvo mjesto u parovima, u velikom intervjuu za Novi list podijelio je uspomene na bogatu karijeru. Bjorkman, koji je nakon igračkih dana radio kao trener Andyja Murrayja i Marina Čilića, osvrnuo se na najdraže titule, mečeve protiv najvećih igrača svih vremena i svoj odnos s hrvatskim tenisačima.
Iako je osvojio čak devet Grand Slam naslova u parovima i tri Davis Cupa, Bjorkman ističe da svaka titula nosi posebnu priču. Ipak, jedna mu je posebno draga.
"Najdraža titula u paru? Rekao bih da svaki od njih ima svoju posebnu priču. Ali ipak bih izdvojio svoj prvi naslov na Wimbledonu s Toddom Woodbridgeom jer je, znate, osvajanje Wimbledona nešto zaista posebno", rekao je Bjorkman za Novi list.
Dodao je kako mu je to bio san koji se ostvario jer je odrastao gledajući švedske heroje na travi. Posebno pamti i osvajanje Australian Opena s Woodbridgeom i Patom Rafterom, kao i osvajanje Roland Garrosa s Maxom Mirnyjem, čime je kompletirao Grand Slam u parovima. "To mi je također puno značilo", istaknuo je.
Bjorkman je otkrio i što je potrebno za vrhunsku igru u parovima, ističući da sama tehnika nije dovoljna.
"Morate imati dobar retern, dobar volej i reflekse, uz kvalitetan servis. Ne morate biti najbolji u svemu, ali morate biti pametni i znati svoje sposobnosti koristiti taktički, što je u parovima još važnije", pojasnio je. Naglasio je kako je kemija među partnerima od presudne važnosti: "Možete igrati s izvrsnim igračem parova, ali ako između vas nema kemije, nećete ostvariti dobre rezultate."
Tijekom karijere u singlu Bjorkman se susretao s najvećim imenima bijelog sporta, a otkrio je protiv koga mu je bilo najteže. Iako nikada nije igrao službeni meč protiv Novaka Đokovića, s njim je puno trenirao dok je Srbin bio mlađi i radio kao sparing-partner u Monacu.
"Za mene je on najbolji tenisač kojeg smo ikada imali. Najkompletniji tenisač svih vremena", izjavio je Bjorkman. Od igrača s kojima je igrao, najteže mu je bilo protiv Rogera Federera. "Sampras i Agassi bili su nevjerojatni prvaci i veliki igrači, ali protiv njih nikada nisam imao osjećaj straha da ću izgubiti sa 6:0, 6:0. Mislim da je razlika kod Nadala i Federera bila u tome što su vas oni željeli poniziti. Nije im bilo dovoljno samo pobijediti vas, željeli su vas potpuno nadigrati i poniziti."
Za Peta Samprasa kaže da je imao drugačiji pristup: "Ako bi napravio break, čuvao bi energiju. Protiv njega biste često izgubili 6:3, 6:4, s jednim breakom u svakom setu."
Kao svoju najdražu pobjedu na Touru Bjorkman izdvaja meč trećeg kola US Opena 1994. godine, kada je na stadionu Louis Armstrong svladao svog idola i sunarodnjaka Stefana Edberga sa 6:4, 6:4, 6:0.
"Nekoliko godina bio sam mu sparing-partner u Švedskoj i svaki put kada bi došao, imao sam privilegiju trenirati s njim. Vjerojatno me pobijedio 40 ili 50 puta, i to uglavnom uvjerljivo, 6:0, 6:0, 6:0, 6:1 i tako dalje", prisjetio se Bjorkman. Nakon što je 1993. ušao među 100 najboljih na svijetu, na US Openu 1994. dočekao je svoj trenutak. "Zato mi je bilo nevjerojatno iskustvo pobijediti Stefana, svog velikog idola i heroja, sa 6:4, 6:4, 6:0, pred punim tribinama stadiona Louis Armstrong. A još je ljepše što nakon toga Stefan i ja više nikada nismo igrali jedan protiv drugoga."
Bjorkman je istaknuo i svoj odličan odnos s brojnim hrvatskim tenisačima, s kojima se susretao tijekom karijere.
"Rekao bih da sam oduvijek imao odličan odnos s Hrvatima, poput Gorana Ivaniševića, kojeg i danas povremeno susrećem na Touru, gdje radi kao trener", rekao je. Posebno je izdvojio Marina Čilića, kojeg je trenirao, nazvavši to sjajnim iskustvom, te Marija Ančića kojeg jako dobro poznaje. Prisjetio se i Ivana Ljubičića s kojim je godinama igrao na istim turnirima, ali nikada nisu dobili priliku međusobno se susresti u službenom meču. "Puno smo trenirali zajedno, a nikada nismo igrali jedan protiv drugoga, što je zapravo bilo pomalo čudno", dodao je.
Zaključio je kako su svi ti dečki veliki sportski fanatici, "baš kao i cijela Hrvatska, koja obožava sport. Zato smo se uvijek odlično slagali."
