Legendarna hrvatska atletičarka vratila se natjecateljskom sportu u sasvim novom izdanju, a u intervjuu za Večernji list otkrila je kako je izgledao njezin povratak na startnu liniju te najavila novi izazov u Splitu.
Jedna od najboljih hrvatskih atletičarki svih vremena, legendarna Blanka Vlašić, ponovno je osjetila draž natjecanja. No, ovoga puta nije se vinula u visine, već je istrčala utrku na 10 kilometara u Tomislavgradu, na Duvanjskoj desetki. Iako je tijekom karijere bila isključivo eksplozivni tip sportašice, priznala je kako joj je trčanje danas postalo zanimljiv izazov.
Na pitanje kako se osjećala nekoliko minuta prije starta, Vlašić je za Večernji list otkrila da je bila iznenađujuće mirna. "Bila sam poprilično mirna, samu sam sebe iznenadila. Uzbuđenje me držalo više tijekom dana, ali na startu se sve smirilo i samo sam se koncentrirala na to da me ne povuku drugi trkači i da krenem u svom održivom ritmu. Super je atmosfera na startu, odbrojavanje zadnjih 10 sekundi i navijanje," ispričala je.
Ipak, priznala je da je bilo i treme, ali ne one na koju je navikla s velikih natjecanja. "Bilo je, ali ne one prave, 'svjetsko prvenstvo' treme. Više ono 'nešto novo, prvi put, nadam se da će sve proći u redu' vrsta treme," dodala je.
Tijekom utrke nije se prisjećala svojih atletskih dana na velikim stadionima, svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama. "Iskreno, ne. Valjda zato što napor nije nimalo sličan. Ali sam zasigurno iskoristila iskustvo vrhunskog sporta, koje mi je pomoglo da ostanem mentalno jaka kada sam, u nekoliko navrata, htjela stati. Bilo je, naime, jako vruće, što me dodatno iscrpilo," objasnila je.
Posebno emotivan trenutak bio je povratak startnog broja. "Simbolično. Startni broj uvijek mi je značio da sam dio nečega većeg od sebe, natjecanja, zajednice... Lijepo je bilo to ponovno osjetiti iako u sasvim drugom kontekstu i bez ijednog očekivanja koje sam nekad nosila," rekla je Vlašić.
Ciljem je prošla s vremenom 51:56, no važnija od brojke bila je sama odluka da stane na start. "Definitivno na odluku. Vrijeme je samo broj, a taj korak, da se uopće pojavim na startu, već je za mene bio uspjeh," istaknula je. Osjećaj u cilju bio je mješavina iscrpljenosti i ponosa. "Prije svega, bila sam jako umorna. Uvjeti nisu bili povoljni zbog vrućine i u nekoliko navrata mislila sam kako neću uspjeti završiti utrku. Tako da sam prvo osjetila olakšanje, pa sam nekoliko minuta dolazila k sebi i rekla si, 'nikad više'. Onda me preplavio onaj poznati dobar osjećaj nakon dobro odrađenog posla, pa sam brzo promijenila mišljenje. Sve u svemu, bila sam ponosna što sam ispunila cilj," ispričala je.
Da ovo nije bio njezin posljednji nastup, potvrdila je i sama najavivši novi izazov. "Adrenalin na Duvanjskoj desetki nije bio sličan onome koji sam osjećala na skakalištu. I svakako se nadam da mi neće biti posljednji nastup. Ako Bog da, 8. kolovoza trčim polumaraton Night Half na Žnjanu u Splitu," otkrila je.
Vlašić je priznala kako na vrhuncu karijere nije mogla zamisliti da će trčati 10 kilometara iz čistog gušta. "Nikako. Bila sam isključivo eksplozivni tip sportašice i nikad nisam trčala duže od dionica na 150 metara. Trčanje je za mene potpuna promjena smjera, nešto u čemu nikad nisam bila dobra, a upravo zato to mi je danas tako zanimljiv izazov," rekla je.
Danas joj je fokus na uživanju, a ne na rezultatu. "Kada sam bila profesionalni sportaš, naravno da su rezultati bio najvažniji, ali nikada ih ne bih postigla da nisam voljela to što radim i uživala u svakom treningu. Sada je fokus samo na guštu. Odnosno, pronašla sam način rekreacije u kojem uživam, a koji mi je zabavan jer je mjerljiv u natjecateljskom smislu i mogu si postaviti nekakve konkretne ciljeve. To mi pomaže da održim motivaciju. No poprilično sam neopterećena rezultatom iako mi je, naravno, stalo da otrčim dobro, ali sve u razumskim granicama," zaključila je Blanka za Večernji list.
Osvrnula se i na svoj odnos prema rekreativcima, koji se nije promijenio, već samo produbio. "Uvijek sam poštovala rekreativce, tu se ništa nije promijenilo. Biti konstantan u nečemu već je samo po sebi velika osobna pobjeda. Sada to samo još bolje razumijem. Trčanje za mene nisu utrke, već četiri puta tjedno pronaći vrijeme i motivaciju za trening. Utrke su samo bonus," poručila je.
