Dirljiv trenutak nade usred katastrofe u Kolumbiji: nakon višesatne akcije, spasioci su ispod srušene zgrade izvukli živu majku i njezino dijete. Potres magnitude 7,4 odnio je desetke života, a stotine je ozlijeđenih.
U trenucima kada su se spasioci u kolumbijskom gradu Caliju borili s vremenom i nepreglednim ruševinama, dogodilo se ono što su mnogi već nazvali čudom. Vatrogasci i bolničari uspjeli su, nakon višesatne mukotrpne potrage, živu izvući majku i njezinu bebu, staru svega nekoliko mjeseci, ispod urušenih betonskih konstrukcija jedne stambene zgrade na jugu grada.
Emotivan trenutak kada je maleno dijete na sigurnom izneseno iz ruševina popraćen je pljeskom i suzama okupljenih volontera i spasilačkih ekipa. Ovaj događaj odmah je postao simbol nade i otpornosti u gradu koji je pretrpio najteže posljedice najrazornijeg potresa koji je pogodio ovu regiju u posljednjem desetljeću.
Potres magnitude 7,4 po Richteru zatresao je Kolumbiju u ponedjeljak, 10. kolovoza 2026. u 7:34 ujutro po lokalnom vremenu. Epicentar se nalazio u mjestu San José del Palmar, u departmanu Chocó, na dubini od 82 kilometra. Najteže je pogođen upravo Cali, glavni grad departmana Valle del Cauca, gdje su posljedice katastrofalne. Prema novijim izvještajima, ukupan broj poginulih u cijeloj zemlji premašio je 200, dok je ozlijeđeno više od 500 osoba, a deseci se i dalje vode kao nestali.
Prema podacima koje je objavila gradska uprava, u Caliju je život izgubilo 15 osoba, a čak 380 ih je ozlijeđeno. Situacija je još teža na razini cijelog departmana Valle del Cauca, gdje se broj poginulih penje na više od 27. Ukupno je, prema zasad dostupnim informacijama, u ovoj prirodnoj katastrofi diljem Kolumbije smrtno stradalo više od 40 ljudi.
Zbog masovnog priljeva ozlijeđenih i oštećenja na ključnim objektima, gradonačelnik Calija Alejandro Eder proglasio je crvenu uzbunu u bolnicama. Čak deset zdravstvenih centara moralo je biti hitno evakuirano, što je dodatno otežalo pružanje pomoći unesrećenima. Gradski Centar za regulaciju hitnih slučajeva (Crue) koordinira prebacivanje teško ozlijeđenih pacijenata u druge ustanove.
U međuvremenu, spasilačke ekipe usmjerile su svoje napore na najkritičnije točke u gradu, poput raskrižja Avenije Roosevelt s ulicom 43 te u ulici 9, gdje se strahuje da bi ispod ruševina moglo biti još zarobljenih osoba. Svjestan da lokalni kapaciteti nisu dovoljni za ovakvu katastrofu, gradonačelnik Eder uputio je hitan apel za pomoć i zatražio dolazak specijaliziranih spasilačkih timova iz Bogote i Medellína, prenosi list El Tiempo.
Dok traje borba za svaki život u ruševinama, s terena stižu dramatični apeli. "Pomozite nam, potrebna je krv", prenosi talijanski list La Repubblica poziv na donacije krvi. U jednom od srušenih medicinskih objekata situacija je posebno teška. Direktor te ustanove, Torres, izjavio je za La Repubblicu da se najmanje deset ljudi, uključujući pacijente i osoblje, nalazi zatrpano pod ruševinama.
Predsjednik de la Espriella proglasio je stanje elementarne nepogode. U gradu Manizale, potres je prouzročio odvajanje i pad statue Krista s tornja tamošnje katedrale, što dodatno svjedoči o snazi i širokom radijusu razaranja ovog potresa.
Dok su neki imali manje sreće, druge obitelji uspjele su pobjeći u doslovno posljednjem trenutku. Liliana Pérez Ocampo na društvenim mrežama podijelila je potresnu snimku na kojoj se vidi kako njezina obitelj u panici trči iz kuće dok snažan potres trese sve oko njih, a dijelovi zidova počinju otpadati. "Samo Bog zna što smo osjećali", napisala je u objavi. Unutrašnjost njihovog doma kasnije je zabilježena djelomično uništena, s urušenim stropom i ogoljenim zidovima, no srećom, nitko od ukućana nije ozlijeđen.
Slično iskustvo podijelila je i Roraimeanka Hellen Crys de Souza, koja je na odmoru boravila u Bogoti. U trenutku potresa nalazila se s prijateljicom na 14. katu jedne zgrade. "Nismo razmišljale dvaput, samo smo potrčale niz stepenice. Na svakom katu koji smo prošle, izlazilo je sve više ljudi koji su trčali u očaju", ispričala je Hellen. Opisala je zastrašujuće scene u kojima su "psi bili prestravljeni, neki su se i mokrili od straha", dodavši: "Bilo je očajno. Tek kad smo počeli silaziti stepenicama, shvatili smo da je stvarno potres, jer do tada u hodnicima nije bilo nikoga. Samo se zgrada jako, jako ljuljala." Unatoč početnom šoku, život se u njezinom dijelu grada počeo vraćati u normalu već desetak minuta nakon potresa.
