Bivša odbojkašica i izbornica mladih selekcija otkriva kako je zbog Dražena Petrovića zavoljela sport, zašto žali što ranije nije otkrila pijesak i kako njezina kći Lana nastavlja obiteljsku sportsku priču
Erika Drviš, bivša odbojkašica i današnja izbornica mladih selekcija odbojke na pijesku, u iskrenoj ispovijesti za Večernji list progovorila je o svojoj karijeri, obitelji i sportskim počecima koji su, zanimljivo, bili vezani uz potpuno drugi sport.
Kao djevojčica sanjala je košarkaški teren, a glavni krivac za to bio je Dražen Petrović. "Vjerojatno zbog Dražena Petrovića htjela sam igrati košarku. U to doba on je bio jako popularan, bio je ikona cijeloj bivšoj državi i svi smo u njemu gledali uzora", prisjetila se Erika za Večernji list. No, u njezinoj školi nudila se odbojka i tako je sve krenulo drugim putem.
Prije odbojke, kratko je u Puli trenirala plivanje, ali je odustala jer bazen nije bio blizu. U petom razredu osnovne škole krenula je na odbojku, a već u šestom razredu doživjela prvo pravo iskustvo na terenu. "Sjećam se tih nekih akcija kad sam ušla u igru, samo sam se rješavala lopte, odmah prva preko. To neću nikad zaboraviti", rekla je Drviš.
Tadašnji uvjeti bili su drugačiji, koristila se tvrda, kožnata lopta, a izostanak s treninga imao je svoju cijenu. "Ako bi propustio jedan trening, dobio bi masnice, tako da nisi smio propuštati treninge", dodala je. S generacijom je 1991. godine u Subotici postala kadetska prvakinja bivše države. "Stvarno smo bile dobra ekipa. Trenirale smo svaki dan. Nije mi bio problem ići pješice i u školu i poslije na trening, iako to nije bilo toliko blizu", prisjetila se.
Nakon igranja u Hrvatskoj ligi i nastupa za mlađe reprezentativne selekcije uz Barbaru Jelić i Natašu Osmokrović, 1998. godine dobila je odbojkašku stipendiju i otišla u Ameriku. Tamo je doživjela potpuno drugačiji tretman sportaša. "Za ono vrijeme Amerika je bila barem 20 godina ispred nas, i po načinu studiranja i najviše po uvažavanju sportaša. Tamo sportaš ima sve. Ima cijelu ekipu koja sudjeluje u razvoju, pomoćne trenere, fizioterapeute, pranje odjeće, uvjete, dvorane, teretane, bazen, sve ti je na usluzi", istaknula je za Večernji list.
Upravo u Americi postala je najbolja obrambena igračica sveučilišta. "Uvijek su mi obrana i prijam servisa prirodno išli. Voljela sam primati servis i cilj mi je bio dodati tehničaru loptu tako da je potom može dignuti kome god želi. To mi je bio najbolji osjećaj od svega", opisala je.
Dio njezina života javnost je upoznala i kroz vezu s poznatim hrvatskim boksačem Stipom Drvišem. O tom razdoblju danas govori mirno. "Sve je to život. Mislim da mi je najgori trenutak bio u fazi kada sam odlučila da više neću biti s njim, a onda je nastupila ona famozna Farma. Tada shvatiš koliko reality show donese veću popularnost od svih godina treninga, znoja i naslova svjetskog prvaka", rekla je Drviš za Večernji list.
Posebno su joj smetale netočne informacije u medijima. "Shvatiš koliko je bitno da je nešto vijest, a sadržaj je manje bitan. Kasnije su se pisali tekstovi s krivim datumima, krivim informacijama... Onda jednostavno shvatiš: neka pišu. Baš me briga", izjavila je.
Iz odnosa sa Stipom Drvišem rodila se kći Lana, koja već gradi vlastitu sportsku karijeru. "Lana je mlada, perspektivna odbojkašica. Ide s reprezentacijom Hrvatske do 17 godina na Svjetsko prvenstvo u Čile", ponosno je rekla Erika.
Danas je Erika Drviš izbornica mladih selekcija odbojke na pijesku i aktivno radi na popularizaciji tog sporta. "Želimo što više djece uključiti u taj sport. Tko krene trenirati odbojku u dvorani, ne znači nužno da će voljeti pijesak. Odbojka na pijesku ipak je malo izazovniji sport", objasnila je.
Iako je karijeru gradila u dvorani, priznaje da žali što pijesak nije otkrila ranije. S visinom od 179 centimetara bila je svjesna svojih ograničenja. "Bila sam svjesna da s visinom od 179 centimetara u dvorani teško mogu dosegnuti igračice od 190 centimetara i više. Tada nije bilo pozicije libera koja mi je odgovarala jer sam uvijek voljela igrati obranu. U odbojci na pijesku i niži igrač može puno napraviti", rekla je.
Okušala se i u odbojci na snijegu, gdje je sa sestričnom postala prvakinja Hrvatske na prvom izdanju prvenstva na Platku. "Tada se igralo u 'dvojkama', teren je bio jednak kao na pijesku, samo je podloga bio snijeg. Igralo se u kopačkama. Sklizavije je puno, u obrani se više kliže nego na pijesku, ali možeš više skočiti. Bilo je to zanimljivo iskustvo", opisala je za Večernji list.
