Povratak nasilniku nije osobni neuspjeh, već posljedica nedostatka sigurnih alternativa, ističe Martina Perić iz Zaklade Solidarna. Fond za žene prošle je godine podržao 120 žena i 172 djece.
Pitanje zašto žrtva nije jednostavno otišla jedno je od najnepravednijih koje možemo postaviti ženi koja je preživjela nasilje, upozorava Martina Perić, koordinatorica za direktan rad s korisnicima Zaklade Solidarna. U razgovoru za Tportal objašnjava kako nasilje rijetko započinje fizičkim udarcem. Kontrola, odvajanje od bliskih osoba, financijska ovisnost, ponižavanje i polagano uništavanje samopouzdanja su početni koraci.
Nakon godina takvog odnosa, mnoge žene gube osjećaj da imaju izbor. Mjesecima ili godinama razmišljaju kako zaštititi sebe i djecu, gdje će živjeti i hoće li biti sigurne kada se udalje od nasilnika.
Perić ističe da su žene koje se obraćaju Fondu za žene najčešće istodobno izložene različitim oblicima nasilja, a ekonomsko često ostaje u sjeni.
"One koje dolaze u Fond za žene najčešće su istodobno izložene različitim oblicima nasilja, psihološkom, fizičkom i ekonomskom. Upravo ekonomsko nasilje često ostaje manje vidljivo, iako je jedan od ključnih razloga zbog kojih ne mogu otići. Ako osoba nema pristup svom novcu, nema siguran smještaj i nema podršku u prijelomnom trenutku, mogućnost izbora postaje vrlo ograničena", rekla je Perić za Tportal.
Fond za žene, koji djeluje od 2019. godine unutar Zaklade Solidarna, upravo tu uskače pružajući financijsku podršku ženama i djeci žrtvama obiteljskog i seksualnog nasilja. Tijekom prošle godine, Fond je pružio pomoć za 120 žena i 172 djece.
Potrebe se, prema riječima sugovornice, nisu bitno promijenile, iako rastu troškovi života i pravnih postupaka.
"Najčešće odobravamo sredstva za troškove stanovanja i osnovnih životnih potreba, ali i za odvjetničke usluge, sudske postupke, liječenje, psihološku podršku ili obrazovanje i prekvalifikaciju. Na prvi pogled to možda zvuči kao različite potrebe, ali sve imaju isti cilj: pomoći ženi da izgradi uvjete u kojima neće morati birati između sigurnosti i egzistencije", sažima Perić.
Naglašava kako žene rijetko traže mnogo.
"Ono što želim istaknuti jest da žene rijetko traže 'više'. Traže minimum koji im omogućuje da nastave dalje: siguran krov nad glavom, dječji krevet, perilicu rublja, novac za odvjetnika ili mogućnost da djeca nastave ići u školu bez dodatnog stresa. Upravo zato Fond ne pokriva samo troškove. On pomaže ženama da zadrže sigurnost koju su izborile i da, korak po korak, ponovno grade samostalan život", govori.
Prema svjetskim podacima, žene se u prosjeku sedam puta vrate nasilniku prije nego što ga potpuno napuste. Iako za Hrvatsku ne postoje sustavni podaci, organizacije koje rade sa žrtvama svjesne su da se to događa i kod nas.
"Važno je razumjeti da povratak nije dokaz da nasilje nije bilo ozbiljno ili da žena nije željela otići. Često je upravo suprotno. Povratak je posljedica nedostatka sigurnih alternativa. Ako žena nema gdje živjeti, nema svoja primanja, nema podršku za djecu ili se nalazi usred dugotrajnih postupaka, ponekad se vraća jer nema drugog rješenja. Zato povratak ne trebamo promatrati kao osobni neuspjeh žene, već kao pokazatelj toga da kao društvo još nismo izgradili dovoljno snažan sustav podrške", ističe Perić za Tportal.
Između odluke žene da ode i trenutka kada sustav može odgovoriti, postoji kritičan prostor u kojem pomoć mora stići odmah.
"Stanarina ne može čekati. Djeca ne mogu čekati. Trošak odvjetnika ne može čekati. Život se ne zaustavlja dok traju administrativni postupci. Upravo tu djeluje Fond za žene Zaklade Solidarna, ali mi ne zamjenjujemo institucije. Naša uloga je popuniti prazninu koja često odlučuje hoće li žena uspjeti ostati izvan nasilja ili će, zbog nedostatka osnovnih uvjeta, biti prisiljena vratiti se u situaciju iz koje je pokušala izaći", objašnjava Perić.
Važnu ulogu u promjenama imaju i donatori.
"Fond za žene je primjer za to kako filantropija može funkcionirati kao društveni inovator, prepoznati rupu u sustavu, razviti rješenje i osigurati da ljudi ne ostanu bez podrške u trenutku u kojem im je ona najpotrebnija. Zato nam je važna dugoročna podrška ljudi i organizacija koje razumiju da se održive društvene promjene ne grade samo reakcijom na posljedice, već ulaganjem u mehanizme koji rješavaju probleme prije nego što postanu tragedije", poručuje koordinatorica.
Perić zaključuje da premalo pažnje posvećujemo onome što se događa nakon što žena izađe iz nasilnog odnosa, a to je nova životna borba.
"Za stvarnu promjenu moramo graditi društvo u kojem nasilje nad ženom, djetetom ili bilo kojom osobom nije nešto što se opravdava, umanjuje ili prešućuje, već nešto što je jednostavno neprihvatljivo. To znači mijenjati način na koji govorimo o nasilju: prestati pitati zašto žena nije otišla i početi pitati zašto je nasilje bilo moguće, prestati promatrati nasilje kao privatni problem obitelji i prepoznati ga kao pitanje sigurnosti, ljudskih prava i odgovornosti cijelog društva", rekla je Perić za Tportal.
Uz nadležne institucije, žene se za pravnu i psihološku podršku mogu obratiti sljedećim organizacijama:
