Golema žrtva braniteljica: Više od 25 tisuća žena u ratu, 766 ih je poginulo

Dok se Hrvatska priprema za obilježavanje Dana pobjede, iz sjene povijesti izranjaju brojke koje svjedoče o golemoj, ali često nedovoljno isticanoj žrtvi. Više od 25 tisuća žena sudjelovalo je u Domovinskom ratu kao braniteljice, čineći oko pet posto ukupnih hrvatskih snaga. Njihov doprinos, od prve crte bojišnice do logistike i saniteta, platio je visoku cijenu: 766 braniteljica je poginulo, a gotovo dvije tisuće ih nosi status teških ratnih invalida.

Svoja potresna svjedočanstva za HRT podijelile su akademkinja Mirna Šitum, pripadnica legendarne 4. gardijske brigade, i Marija Lišnić, terenska medicinska sestra iz 106. brigade. Njihove priče oslikavaju ne samo osobnu hrabrost, već i neizbrisiv trag koji su žene ostavile u stvaranju moderne hrvatske države.

Od splitske hitne do minskih polja juga Hrvatske

Mirna Šitum u rat je ušla kao mlada liječnica, a znanje stečeno u splitskoj hitnoj medicinskoj pomoći brzo je primijenila na najtežim bojištima. Kao zapovjednica sanitetske desetine u bojni, a kasnije i voditeljica sanitetske službe brigade, organizirala je stacionare na odstupnici diljem juga Hrvatske. Njezina sjećanja ne vežu se uz jedan događaj, već uz kolektivnu patnju.

"U meni su duboko pohranjena sjećanja na svakog ranjenika koji je preživio, poginule koje je izvlačila iz minskih polja i zarobljenike koje su dočekivali nakon razmjene", prisjetila se Šitum. Naglasila je kako žrtva nije bila ograničena samo na one u uniformi. "Žrtva žena bila je golema, ne samo onih koje su bile na prvoj crti, u logistici i sanitetu nego i civilnih žena koje su tijekom rata brinule o djeci, starijima i nemoćnima", istaknula je.

Gaženje Crvenog fiće kao okidač za odlazak u rat

Mariju Lišnić na prijavu u Zbor narodne garde potaknuo je šokantan prizor iz Osijeka. Dana 27. lipnja 1991. tenkovi JNA izašli su iz Bijele vojarne i pregazili Crveni fićo, simbol otpora. "Osjećali smo strah, bijes i nemoć. To je bio okidač mojoj braći, meni i mnogim našim prijateljima. Nismo mogli podnijeti nepravdu i stalno zastrašivanje JNA", ispričala je Lišnić.

U sanitetu 106. brigade prošla je tek kratku temeljnu obuku prije nego što je poslana na teren. Posebno joj se u sjećanje urezao odlazak po ranjenog gardista u Ivanovac 1991. godine. Prošla je poljem izloženim snajperskoj vatri za koje se tek poslije ispostavilo da je bilo minirano, a potom joj je naoružani muškarac zaprijetio tražeći da u vozilo Hitne pomoći primi tijelo njegova poginulog suborca.

Ponos i sjećanje koje ne blijedi

Obilježavanje Dana pobjede za obje sugovornice budi duboke emocije. Šitum ističe ponos i radost, ali i neizbježna sjećanja na brojne žrtve. Lišnić svoj osjećaj sažima kroz odnos prema domovini: "Dok god se naježim na tekst 'nije to obična tkanina', znat ću da sam učinila pravu stvar", kazala je, dodajući kako osjeća izniman ponos što je bila dijelom hrvatske povijesti.

Borba za sjećanje se nastavlja

Kako bi uloga žena bila dostojno zabilježena, Udruga braniteljica Osječko-baranjske županije, čija je Lišnić predstavnica, marljivo prikuplja podatke o poginulim i nestalim suborkinjama. Prema njihovim saznanjima, 33 braniteljice još uvijek se vode kao nestale u Domovinskom ratu. Njihova misija je osigurati da golema žrtva ovih žena nikada ne padne u zaborav.