U završnim borbama vojno-redarstvene operacije Oluja, 5. kolovoza 1995. godine, poginula su tri mlada pripadnika 4. gardijske brigade: Ivan Svalina, Stipan Dundović i Miroslav Vođera. Smrtno su stradali u zaseoku kod Golubića, u trenutku kad su se hrvatske snage primicale Kninu i konačnom oslobađanju okupiranog područja.
Žestok otpor na prilazu Kninu
Prema riječima Ante Brekala, zapovjednika 2. satnije 2. bojne 4. gardijske brigade, njegova postrojba je preko Dinare napredovala prema Kninu kad ih je kod Golubića dočekao snažan otpor. "Bila mi je čast što sam u satniji imao takve momke koje sam mogao voditi", izjavio je Brekalo za HRT, prisjećajući se kako su mladi vojnici ondje izginuli u izravnom sukobu.
Miroslav Vođera, koji je iz bivše JNA prebjegao u redove Hrvatske vojske, ubijen je pokraj jedne kuće. Suborac Ivica Bošnjak pamti ga kao pravog ratnika. "Svoj je život ostavio nekoliko sati prije proglašenja da je sve slobodno", kazao je Bošnjak. Opisao je i tijek borbe: "Izmjenjivala se vatra, bacili su bombe na nas. Polijegali smo, a ja sam im vraćao bombe gore na kat". Vođera je, prema njegovim riječima, pokušao nagovoriti protivničku stranu na predaju, no ubijen je čim je krenuo ući u kuću.
"Nije imao ni punih 19 godina kad je stigao"
Tijela Stipana Dundovića i Ivana Svaline pronašao je suborac Miro Moro. Bili su stari 20, 22 i 23 godine. Moro kaže da je u ratu prošao kroz razne situacije, ali da su ga upravo ti gubici najteže pogodili. Najviše pamti Svalinu, mladića iz njegova sela Crivca. "To je dijete iz mog sela, koje je u Paljuv došlo krajem 1993. ili početkom 1994. godine. To jutro vidio sam ga s osmijehom na licu. Nisam ni znao da je uopće došao u rat. Nije imao ni punih 19 godina kad je stigao", prisjetio se Moro.
Svalinu je kao vedru osobu upamtio i zapovjednik Brekalo. "Sjećam ga se kao djeteta koje je s 18 godina došlo u našu postrojbu. Imao je vedar osmijeh i uvijek je bio spreman pomoći. Svojom hrabrošću i vedrinom ulijevao je povjerenje cijeloj satniji. Bio je pravi borac koji nikad nikoga nije ostavio na cjedilu", rekao je Brekalo.
Okupljanje na obljetnicu i trajna ostavština
Svake godine na dan obljetnice Oluje suborci se okupljaju na mjestu gdje su trojica vojnika poginula i gdje im je podignuto spomen-obilježje. Josip Bebek, predsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade u Šibensko-kninskoj županiji, naglašava da se tom prilikom okupljaju branitelji iz Zadra, Splita, Sinja, Imotskog, Šibenika i pojedinih dijelova BiH. Podsjetio je i na Dražena Kuduza, koji je istog dana stradao u nesretnom slučaju na samom ulazu u Knin. "Nikad neće biti zaboravljeni dok smo mi živi", poručio je Bebek.
Iz Svalinina rodnog sela Crivca u Domovinski rat otišlo je 150 mještana, gotovo polovica sela. Upravo je Svalina bio njihova najmlađa žrtva. "Nestao mi je jedan dio duše kad je on otišao", rekla je njegova sestra Marija Vučić. I ona i druga sestra također su provele vrijeme na bojišnici. "Četiri godine, u 114. brigadi, od Zadra do Dubrovnika, na svim crtama bojišnice", dodala je.
Prošle godine Ivanu je u središtu sela podignut spomenik, rad kipara Petra Melvana. Općina Muć namjerava ove jeseni otvoriti spomen-sobu kako bi se odala počast svim poginulima s tog područja.