Imoćanin nosio Gospu Sinjsku
Davor Grubač, sin poginulog branitelja Ivice, bio je među nositeljima slike Čudotvorne Gospe Sinjske u procesiji za Veliku Gospu, nastavivši tradiciju stoljetnog prijateljstva Sinjana i Imoćana.
Davor Grubač, sin poginulog branitelja Ivice, bio je među nositeljima slike Čudotvorne Gospe Sinjske u procesiji za Veliku Gospu, nastavivši tradiciju stoljetnog prijateljstva Sinjana i Imoćana.
Stoljetne veze Sinjana i Imoćana, dodatno učvršćene zajedničkim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, ponovno su došle do izražaja na ovogodišnjoj proslavi Velike Gospe u Sinju. Među nositeljima slike Čudotvorne Gospe Sinjske u svečanoj procesiji bio je i Davor Grubač, sin pokojnog hrvatskog branitelja Ivice Grubača.
Ivica Grubač bio je jedan od šestorice pripadnika MUP-a koji su poginuli 16. rujna 1991. godine u Maljkovu, suprotstavljajući se znatno nadmoćnijim snagama srpskog agresora. Njegov sin Davor imao je tada samo 14 godina. Danas je Davor član Udruge policije Sinja i Cetinske krajine Domovinskog rata i vrlo često na spomen-obilježju svoga oca i njegovih palih suboraca u Maljkovu zapali svijeću, redovito povodom komemoracija svake godine u rujnu.
"Kako sam član Udruge policije Sinja i Cetinske krajine Domovinskog rata, upitali su me bih li želio biti jedan od nositelja slike Gospe Sinjske u procesiji za ovogodišnji blagdan Velike Gospe. Pritom su spomenuli i žrtvu moga oca. Naravno da sam odmah pristao i odgovorio kako će mi to biti velika čast", kazao je Davor Grubač za Slobodnu Dalmaciju, čiji je tekst prenio Radio Imotski.
U bitci u Maljkovu na hrvatskoj je strani sudjelovao veći broj imotskih policajaca, što im sinjski kolege kao i građani Cetinske krajine nikada neće zaboraviti. U svom članku za Slobodnu Dalmaciju, novinar Toni Paštar naglašava da imotski veterani iz dobrovoljnih policijskih jedinica, koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, već dugi niz godina sudjeluju u procesiji s Gospinom slikom kroz ulice Sinja.
Prijateljstvo između Sinjana i Imoćana začeto je prije više od tri stoljeća, točnije 1717. godine. Nakon što se Sinj 1686. godine, nakon 150 godina, uspješno oslobodio osmanske vlasti, franjevci su sljedeće godine doveli narod iz područja od Rame do Duvna u ispražnjeni kraj i naselili ih u dolini Cetine. Najpoznatija bitka za Sinj zbila se u kolovozu 1715. godine, kada je grupa branitelja, smještena na starom Gradu, uspjela obraniti grad pod Kamičkom od ogromne osmanske vojske.
Dvije godine poslije sinjske pobjede, mletački generalni providur Dalmacije i Albanije Alvise Moceingo, potaknut velikim pobjedama habsburškog princa Eugena Savojskog protiv Osmanlija, pokrenuo je Malićanski rat s ciljem oslobođenja Imotskog. Operacija je započela sredinom srpnja 1717. godine, kada je konjica prodrla sve do blizu Mostara, dok su u isto vrijeme osmanske snage u Topani bile opkoljene. Potpuno odsječeni Osmanlije su pristali na predaju te su 2. kolovoza mletački i hrvatski vojnici ušli u grad.
U toj operaciji Sinjani su odigrali ključnu vojnu i logističku ulogu. Među ratnicima najviše su se isticali sinjski borci, već legendarni don Ivan Filipović Grčić i harambaša Antun Grabovac. Posebnu ulogu imali su Ante Vrdoljak i Ivan Šimić iz sinjske čete. Kada je mletačka artiljerija potisnula osmanske vojnike s vanjskog zida Topane, nastao je juriš u kojemu su se, pomažući jedan drugome, Vrdoljak i Šimić uspjeli uspeti preko opasnih zidina te zbaciti osmansku zastavu, poslije čega je Vrdoljak razvio i postavio mletačku zastavu sv. Marka.
Zahvaljujući toj pomoći i junaštvu Sinjana u oslobađanju Imotskog, između mještana dvaju gradova razvilo se nikada prekinuto prijateljstvo koje traje do danas, a iskazuje se i sudjelovanjem Imoćana u sinjskoj procesiji i nošenju slike Čudotvorne Gospe Sinjske ulicama alkarskog grada.
