Infantinov plan se trese: Concacaf zemlje razmatraju povlačenje
Pritisak na predsjednika FIFA-e raste dok ključna konfederacija preispituje svoju lojalnost, a analize otkrivaju strategiju kupovine glasova proširenjem Mundijala.
Pritisak na predsjednika FIFA-e raste dok ključna konfederacija preispituje svoju lojalnost, a analize otkrivaju strategiju kupovine glasova proširenjem Mundijala.
Položaj predsjednika FIFA-e, Đanija Infantina, postaje sve nesigurniji. Dok se u javnosti sve glasnije govori o njegovom decenijskom planu za preuzimanje potpune kontrole nad svjetskim fudbalom, iz Concacafa, konfederacije koja okuplja Sjevernu Ameriku, Srednju Ameriku i Karibe, stižu vijesti koje bi mogle ozbiljno uzdrmati njegovu vlast. Prema pisanju Guardiana, više zemalja članica ove regije ozbiljno razmatra povlačenje svoje podrške Infantinu.
Situacija je posebno delikatna jer je svih 41 članica Concacafa, kako se neslužbeno doznaje, prije Svjetskog prvenstva predalo pisma podrške Infantinovoj kampanji za reizbor. Sada, pod sve većim pritiskom, mnoge od njih preispituju tu odluku, slijedeći primjer Evrope koja se otvoreno protivi njegovim kontroverznim planovima.
Kako u svojoj opsežnoj analizi otkriva Kurir, Infantino od dolaska na čelo FIFA-e 2016. godine sprovodi pomno osmišljenu strategiju. Prvi veliki korak bilo je proširenje Svjetskog prvenstva s 32 na 48 reprezentacija. Iako je zvanično objašnjenje bilo da se pruži prilika većem broju zemalja, u praksi je to značilo kupovinu glasova.
Najveću korist od proširenja imali su kontinenti s najvećim brojem glasova u FIFA-i: Afrika, Azija, Sjeverna i Srednja Amerika te Okeanija. Infantino je na taj način osigurao podršku nacionalnih saveza, gdje svaka država, bez obzira na fudbalsku snagu, ima jedan glas. Njegov cilj bio je jasan: doći do podrške 106 saveza, što je neophodna većina za potvrdu bilo koje odluke. S obzirom da Afrika ima čak 54 glasa, jasno je zašto je taj kontinent bio ključan u njegovoj računici.
No, tu nije stao. Za Svjetsko prvenstvo 2030. godine pojavila se ideja o proširenju na čak 64 reprezentacije, što je naišlo na žestok otpor UEFA-e i velikog dijela evropske fudbalske elite. Oni smatraju da bi se time dodatno urušio kvalitet takmičenja i preopteretio već prenatrpan kalendar.
Motiv iza Infantinovog insistiranja na širenju, kako navodi Kurir, kristalno je jasan - novac. Njegova trenutna godišnja plata od 6 miliona dolara postala bi gotovo simbolična u poređenju s onim što bi mogao zaraditi. Ako bi Mundijal dobio komercijalnog vlasnika, Infantinu bi na račun moglo stizati preko 30 miliona dolara godišnje.
Infantino se vodio logikom da veći proizvod donosi veću tržišnu vrijednost, a jača podrška saveza iz Afrike, Azije i Južne Amerike omogućava sprovođenje i najkontroverznijih odluka.
Ipak, kako piše Kurir, Infantino se preračunao u jednoj ključnoj stvari - Evropi. Kontinent koji se najviše pita u svjetskom fudbalu i bez kojeg je nemoguće donositi tako krupne odluke. Svjestan da od Starog kontinenta ne može očekivati podršku, Infantino je Evropi dao tek mrvice prilikom proširenja Mundijala.
Realnost je, međutim, neumoljiva. Čak šest od osam četvrtfinalista posljednjeg Svjetskog prvenstva bilo je iz Evrope. Prema analizi Kurira, to odražava stvarni odnos kvaliteta: 75 posto fudbala otpada na Evropu, dok preostalih 25 posto dijele Južna Amerika, Srednja Amerika, Afrika i Azija. "Problemčić" za Infantina je upravo ta činjenica, a sada i sve izgledniji scenario da će i članice Concacafa povući svoju podršku, dodatno komplikuje njegovu poziciju.
