Više od četiri godine nakon početka ruske invazije, analize pokazuju da je potpuni završetak rata malo vjerojatan. Diplomacija se nameće kao jedini put, ali prekid vatre ne znači nužno i trajni mir.
Ni Rusija ni Ukrajina do sada nisu ostvarile odlučujuću pobjedu na bojištu, a cijena sukoba neprestano raste u ljudskim životima, novcu i razorenoj infrastrukturi. U takvim okolnostima, diplomacija se sve više nameće kao jedini realan put prema okončanju sukoba, no ključno je pitanje postoji li stvarna spremnost za prihvaćanje uvjeta mira.
Da diplomatski kanali nisu u potpunosti zatvoreni pokazuju najnoviji signali iz Kremlja i Bijele kuće. Krajem srpnja, točnije 24. srpnja 2026., Reuters je objavio da je Moskva spremna pričekati nove prijedloge američkog predsjednika Donalda Trumpa o okončanju rata.
"Rusija ostaje otvorena za diplomatske razgovore s Washingtonom, ali će istovremeno nastaviti da se bori da ostvari ciljeve vojnim sredstvima", izjavio je tada glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov za Reuters. Moskva, dakle, istodobno signalizira spremnost za pregovore i odlučnost da nastavi vojni pritisak.
Sličan oprez stiže i s druge strane Atlantika. Američki državni tajnik Marko Rubio izjavio je, prema agenciji AP, da je Trumpova administracija spremna pomoći u okončanju "besmislenog rata" u Ukrajini, ali je priznao da će za postizanje dogovora biti potrebni kontinuirani napori i nove ideje prihvatljive objema stranama.
Nezavisna organizacija za analizu humanitarnih kriza, Projekt za procjenu kapaciteta (ACAPS), objavila je u ožujku 2026. analizu pod nazivom "Ukrajina: Scenariji 2026". Na temelju razgovora s 46 stručnjaka, autori su izdvojili tri moguća razvoja događaja do kraja godine.
Status quo se nastavlja: borbe traju, a diplomatski napori ne donose konkretne rezultate, osobito po pitanju teritorija i sigurnosnih garancija. Rat iscrpljivanja donosi tek ograničen napredak na istoku zemlje, dok zajednice uz crtu bojišnice trpe posljedice dugotrajnog sukoba, raseljavanja i sve težeg pristupa osnovnim uslugama.
Energetska, prometna i logistička infrastruktura ostaju ugrožene, posebno tijekom hladnog razdoblja. Istodobno, raste jaz između smanjenog međunarodnog financiranja i rastućih humanitarnih potreba, što dodatno otežava odgovor na krizu.
Mogući su lokalizirani prekidi vatre i zamrzavanje linija fronte, što bi moglo poslužiti kao uvod u šire rješenje tijekom 2027. godine ili kasnije. Međutim, ovaj scenarij prate česta kršenja primirja i stalni rizik od nove eskalacije.
Humanitarne potrebe i dalje bi bile prisutne zbog oštećene infrastrukture, gubitka prihoda i raseljenosti stanovništva. Ograničen i cikličan povratak ljudi dodatno bi povećao pritisak na tržište rada i nekretnina, produbljujući društvene napetosti. Upravo ovaj scenarij, prema ACAPS-u, možda najbolje oslikava realan put prema miru, koji bi se odvijao u etapama, a ne kroz jedan veliki mirovni sporazum.
Proširena ruska mobilizacija, slabljenje ukrajinske obrane i prekidi vojne pomoći mogli bi dovesti do proboja u Donjeckoj oblasti i ugrožavanja ključnih logističkih koridora. Intenzivirani zračni napadi dodatno bi pogodili energetsku i prometnu infrastrukturu, dok bi masovne evakuacije preopteretile humanitarni sustav.
Posebno bi ugrožene bile starije osobe, osobe s invaliditetom i financijski iscrpljeno stanovništvo, a rastuće potrebe uz nedovoljno međunarodno financiranje dodatno bi produbile humanitarni jaz.
Slične mogućnosti, ali iz drugačije perspektive, razmatra i Kraljevski institut za međunarodne poslove, poznatiji kao Chatham House. Autor Džon Laf u analizi navodi četiri moguća ishoda: dugotrajni rat, zamrznuti sukob, ukrajinsku pobjedu i poraz Ukrajine.
Scenarij zamrznutog sukoba podrazumijevao bi primirje koje stabilizira crtu bojišnice bez konačnog rješavanja teritorijalnog spora. Institut pritom naglašava da će za Ukrajinu nakon rata biti presudno zadržati sposobnost samostalne obrane, ali i koliko će Zapad biti spreman dugoročno joj u tome pomagati.
I ACAPS i Chatham House upozoravaju da bi smanjenje borbi moglo biti samo prvi korak, a ne i kraj rata. Bez dogovora o teritoriju, sigurnosnim garancijama i jasnim mehanizmima provedbe, ostao bi stalan rizik od ponovnog izbijanja sukoba.
Posljedice rata osjećat će se dugoročno, ne samo u Ukrajini i Rusiji, već i diljem Europe. Nova sigurnosna arhitektura kontinenta uvelike će ovisiti o tome hoće li budući sporazum uključivati međunarodne garancije i dugoročnu vojnu podršku Kijevu.
ACAPS kao najvjerojatniji scenarij vidi nastavak rata bez konačnog rješenja, dok smanjenje intenziteta borbi ocjenjuje mogućim, ali ne i sigurnim putem prema trajnom miru. Diplomacija ostaje jedini realan put prema političkom završetku rata, no pravi izazov bit će pronaći dogovor koji neće samo utišati oružje, već i smanjiti mogućnost da se sukob ponovno pokrene.
