Predsjednik Udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić u emisiji Novi dan upozorio je da ilegalno odlaganje otpada u Gospiću nije izolirani incident, već dio sustava koji desetljećima omogućava ekološke zločine i ugrožava strateške rezerve pitke vode.
Vjeran Piršić, predsjednik Udruge Eko Kvarner, gostovao je u emisiji Novi dan kod Tihomira Ladišića na N1 Hrvatska, gdje je komentirao ilegalno odlaganje otpada u Gospiću. Svoju ocjenu situacije sažeo je u oštroj formulaciji koju je iznio na samom početku razgovora.
"Prva stvar što je ključno reći: ovo nije problem samo zaštite okoliša. Ovo nije samo problem zločinačke organizacije. Ovo je problem terorizma prema Republici Hrvatskoj, jer zapravo s ovim se uništava, ne samo zbog klimatskih promjena, vjerojatno i najvrjedniji prostor Republike Hrvatske, nego se zapravo i zbog klimatskih promjena najvažniji resurs, a to je voda, veoma vjerojatno truje, i to trajno", rekao je Piršić.
Piršić je naglasio da zločin u Gospiću nije samostalni incident, podsjetivši na slučajeve u Vranjicu, Obrovac-Lužini, Dugom Ratu, Crnom Brdu i Ravnim Kotarima. Posebno se osvrnuo na primjer Crnog Brda i Ravnih Kotara, gdje su, kako je rekao, iz Tefa iz Šibenika dovozili otpad na Crno Brdo, a oni koji su desetljećima tvrdili da se ne truje nikada nisu odgovarali.
"Ali pogledajmo samo, recimo, ovaj zadnji primjer Crnog Brda i Ravnih kotara, kada su iz Tefa iz Šibenika dovozili na Crno Brdo, koji su desetljećima tvrdili da se ne truje. Dakle, cijeli sustav već desetljećima mutira prema tome da omogućava ovakve stvari, i bilo je samo pitanje dana da će doći smeće izvana, to jest opasni otpad, a ne samo iz Hrvatske kao što je bilo. Treće, ti ljudi koji su to radili, nitko nikad nije odgovarao", naglasio je.
Dodao je i da svi građani Hrvatske i gospodarstvenici plaćaju kaznu Europskoj uniji zbog Crnog Brda. "Zna se koji su ljudi potpisali studije, zna se koji su ljudi odobravali, zna se ljudi koji su potpisivali desetljećima laboratorijske nalaze koji su tvrdili da to nije opasno, a njemački su laboratoriji radili paniku zbog toga svega. Dakle, imamo apsolutnu amnestiju za ljude koji rade takve svinjarije u Hrvatskoj, u sustavu koji se radi već desetljećima", izjavio je.
Najgore od svega je, po njegovim riječima, to što su ti ljudi još uvijek u sustavu. "Osim onih koji su otišli u mirovinu i hodaju svoje cucke subotom po Kaptol centru, ovdje imamo ljude koji nisu kažnjeni. Oni nisu kažnjeni za ne toliko velike svinjarije i zločine, ali velike svinjarije i zločine koje rade. Nije samo Gospić, nije samo Ravni kotari. Hrvatska je prepuna ovakvih svinjarija", poručio je.
Piršić je otkrio da su iz Udruge Eko Kvarner kaznene prijave podnosili još 2007. godine, ali se nikada ništa nije dogodilo, niti se ikoga kaznilo. To je, kako je rekao, razlog zašto već 20 godina ne vjeruje sustavu u Hrvatskoj.
"Ja se ispričavam ljudima koji rade savršeno i svjesno i savjesno svoj posao u sustavu. Ali ja zaista više, već 20 godina, ne vjerujem sustavu u Hrvatskoj", rekao je.
Na pitanje je li realna procjena da nema opasnosti za tlo, život i ljude u parametru širem od 100 metara od samog odlagališta otpada, Piršić je odgovorio: "Pa meni ovo zvuči nevjerojatno, ali ne mogu tvrditi da netko tu ne govori istinu. Ono što mogu sigurno tvrditi, otkad se kao amater, kao volonter, bavim zaštitom okoliša, kada se god dogodila bilo koja svinjarija, uvijek je nekakav republički državni inspektor rekao: nema nikakve opasnosti. Dakle, i prije nego što je izašao na teren".
Piršić smatra da izvršna, zakonodavna i sudska vlast trebaju proglasiti nacionalnu ugrozu te formirati krizni stožer, a ne komisiju koja bi mjesecima raspravljala. "Ovo je nacionalna ugroza najvažnijeg dijela prostora zbog klimatskih promjena i strateških rezerva pitke vode. Kad se to kaže, treba logično napraviti krizni stožer. Ne komisiju, koja će mjesecima raspravljati, nego krizni stožer u koji mogu ući ljudi koji imaju dovoljno odlučnosti, hrabrosti, poštenja da riješe, i prije svega znanja da riješe problem", poručio je.
Upozorio je i da se rješenje mora tražiti već danas, prije jesenjih kiša. "Dakle, prije nego što se problem radikalizira, svaki izgubljeni dan je dramatično izgubljeni dan", rekao je. Kritizirao je i odnos izvršne vlasti prema problemu, usporedivši ga s poricanjem ovisnika.
"To je kao kad alkoholičar ili narkoman kažu da nema problema, da to su zapravo samo zli susjedi. Ako se ovako izvršna vlast nastavi odnositi prema problemu, bojim se da će se katastrofa multiplicirati", rekao je.
Piršić je podsjetio da je zaštita okoliša u Hrvatskoj postala iracionalna još 2005. i 2006. godine. Kao primjer naveo je da je tadašnji ministar zdravlja u svom kabinetu rekao da će dopustiti daljnju preradu azbesta u Vranjicu, iako je već bio na snazi zakon koji je to zabranjivao, a na to ga je navodno nagovorio ministar gospodarstva.
"Ovo nije pitanje racionalnih pitanja. Zaštita okoliša u Hrvatskoj je postala iracionalna još 2005., 2006., pa nama je ministar zdravlja zapravo rekao u svom kabinetu da će on dopustiti usmenu i dalje preradu azbesta u Vranjicu, iako je već i bio na snazi zakon koji je to zabranjivao. Da bi smirio nekakve socijalne tenzije, i to ga je nagovorio ministar gospodarstva", naglasio je.
Na kraju je istaknuo i vrijednost vodonosnika u Lici, pozivajući se na pokojnog profesora Srećka Božičevića. "Ako smo imali bogom dan, tako fantastičan vodonosnik, što je govorio pokojni profesor Srećko Božičević, kao što je Lika, i ako su to bile naše strateške rezerve, ako je to bila naša šansa da preživimo klimatske promjene, čak i u najgorem mogućem scenariju, i to smo išli uništiti zbog pohlepe nekoliko korumpiranih pojedinaca i sustava koji već desetljećima mutira u to da upravo omogućava ovakve stvari, umjesto da ih sprječava", zaključio je Piršić.
Piršić je postavio i tri ključna pitanja za budućnost sanacije: tko bi mogao dati optimalnu tehnologiju, tko bi mogao izvršnoj vlasti dati preporuku za optimalnu tehnologiju i tko će to kontrolirati. "Ali, čini mi se da je jednostavno prekasno da čekamo sada predugo", dodao je.
