Sin živi sa 16 godina starijom ženom
Svetlana je mislila da njezin sin Vlada živi tipičnim studentskim životom, a onda je od supruga saznala da 22-godišnjak dijeli dvosobni stan sa ženom od 38 godina i njezino dvoje djece.
Svetlana je mislila da njezin sin Vlada živi tipičnim studentskim životom, a onda je od supruga saznala da 22-godišnjak dijeli dvosobni stan sa ženom od 38 godina i njezino dvoje djece.
Kada je Svetlanin sin otišao na studij u glavni grad, mislila je da ga čeka uobičajen studentski život, učenje, izlasci i možda poneka mladenačka veza. Istina koju je otkrila nekoliko mjeseci kasnije potpuno ju je zatekla. Njezin sin, 22-godišnji student pred završetkom fakulteta, živi sa ženom koja je 16 godina starija od njega i ima dvoje djece gotovo njegovih godina, i to u njezinom dvosobnom stanu.
Priču je za Kurir.rs ispričala zabrinuta majka Svetlana, koja priznaje da se njezin sin nije zapustio, da i dalje vrijedno uči i izvršava svoje obaveze, ali njezina majčinska briga raste iz dana u dan. Pita se treba li se umiješati ili pustiti da život sam pokaže što je ispravno.
"Moj sin ima 22 godine, student je, a saznala sam da živi sa ženom koja ima 38 godina. Ona ima dvoje djece skoro njegovih godina i svi žive u njenom dvosobnom stanu. On je pred samim završetkom fakulteta, dobro uči i moram priznati da ne posustaje. Oni žive u drugom gradu, gdje sin studira. To je 400 km od nas", ispričala je Svetlana.
Istinu je saznala od supruga, koji joj je jednog dana rekao: "Svetlana, moram nešto da ti kažem, ali obećaj da nećeš praviti dramu." Prvo što je pomislila bilo je da je sin našao djevojku, ali ništa je nije moglo pripremiti za šok kada je suprug dodao: "Vlada živi sa jednom ženom, ona je nešto starija od njega... I ima dvoje djece iz prvog braka."
Po načinu na koji joj je suprug to rekao, Svetlana je osjetila da je to dugo znao, da je bio sinov saveznik i da mu se sin ispovjedio. Tada joj je kroz glavu prošla činjenica da dugo nije bila kod sina, stalno je on dolazio njima kući, a ona jednostavno nije imala potrebu otići u glavni grad. Izračunala je da je prošlo više od godinu dana otkako ga nije posjetila.
Svetlana priznaje da ima jaku želju otići tamo i prodrmati ga, viknuti koliko je grlo nosi: "Da li si ti normalan? Svoju mladost traćiš na pogrešnu ženu. Šta će ti raspuštenica sa djecom?" No ništa od toga nije mu mogla reći jer joj se sin već danima ne javlja na telefon. "Tačno zna da ja znam i sada neće da mi se javi", kaže Svetlana.
Preplavili su je pomiješani osjećaji, šok, tuga, bijes, ali i nemoć. Nije znala je li je više povrijedilo to što sin krije tako važnu stvar ili to što je, po njezinu mišljenju, prerano preuzeo tuđe breme na svoja leđa. S druge strane, svjesna je da je njezin sin zreo, da nije posustao, da nije odlutao u poroke i da radi ono za što vjeruje da je ispravno, makar to bilo daleko od onoga što je ona željela za njega.
"Ne želim da ga izgubim. Ne želim da budem ona majka koja viče, osuđuje i gura ga još dalje. Ali ne znam kako da mu dam do znanja da ga volim i da se plašim, a da ga ne uplašim još više", priznaje Svetlana. Za sada je odlučila šutjeti, ne zvati i čekati da vrijeme pokaže koliko je ta ljubav stvarna, a koliko prolazna. A majčinsko srce, kako kaže, strepi u tišini moleći se da njezin sin, gdje god bio, ne zaboravi na sebe.
