Solo bijeg na litice po 40 stupnjeva: Za takve dane živim
Ribolovac Dominik Podgajski za Novi list ispričao je kako je usred toplotnog udara pobjegao u prirodu, hodao dva i pol sata s 20 kg opreme i na kraju uhvatio zubaca.
Ribolovac Dominik Podgajski za Novi list ispričao je kako je usred toplotnog udara pobjegao u prirodu, hodao dva i pol sata s 20 kg opreme i na kraju uhvatio zubaca.
Dok su meteorolozi upozoravali na opasne temperature i savjetovali izbjegavanje izlaganja suncu, ribolovac Dominik Podgajski odlučio je napraviti nešto sasvim suprotno. Usred vrućinskog vala, dok je temperatura dosezala gotovo četrdeset stupnjeva, uspio je izdvojiti dva slobodna dana i otići na solo ribolov koji je trajao dva dana, tražeći spokoj, tišinu i stijene koje mu već dugo predstavljaju utočište.
Poziciju na koju je krenuo proučavao je dugo. "Godinama gledam karte, analiziram litice, dubine i kurente. Ali uvijek je postojala jedna prepreka, udaljenost od auta. Nikako prelomiti da odem tamo. Uvijek mi je ta distanca bila u glavi", priča Dominik za Novi list.
Međutim, ovoga puta, iako je bilo vruće, odlučio je promijeniti svoj pristup. Do mjesta gdje je ostavio automobil stigao je oko podneva, a odatle ga je čekalo dva i pol sata napornog hoda pod žegom, s dvadesetak kilograma hrane, vode i ribolovne opreme na leđima. "Ne bih nikome preporučio da ide na more po takvom suncu, ali meni je trebalo bježanje", ispričao je.
Po dolasku je na brzinu složio mali kamp i rashladio se u moru, tek toliko da se tijelo vrati u normalu nakon iscrpljujućeg puta. Navečer je lagano vrtio štap pokušavajući uloviti strijelke koje su se s vremena na vrijeme pojavljivale blizu obale. Nije mu to bila ciljana lovina, pa je sve ulovljeno vraćao natrag u more.
Drugi dan započeo je u 4 ujutro. "Najveći odmor za glavu mi je bio popiti kavu na liticama, daleko od svih problema i obaveza. Uz prve zrake jutarnjeg sunca, more je bilo mirno, a tišina gotovo nestvarna", prisjetio se Dominik.
Za ovaj izlet ponio je svoj provjereni, lakši shore jigging set: Savage Gear SG6 (50-120 g) kojeg mu je ustupio prijatelj na test, Shimano Stradic SW 5000 HG, Varivas PE2 upredenicu, Seguar ACE 0,47 fluorocarbon i BKK vrtilice i assistice. "To je kombinacija koja ima dosta snage, u malom i laganom paketu", objasnio je.
Malo prije šest sati počeo je s ozbiljnim ribolovom. Na početku je more bilo sasvim glatko, bez vjetra ili struje, pa je počeo s Fiiish Black Minnow silikonskim mamcem. U sljedećih sat vremena imao je dva solidna griza, oba bez realizacije. Po grizu je znao da je zubatac.
Onda se vjetar počeo dizati, a kurent je ojačao. Bilo je potrebno promijeniti strategiju. Prebacio se na metalne jigove i počeo voditi varalicu što bliže litici, gotovo pod nogama. "Postoji rizik gubitka jiga, ali zubatac često uzme baš tu, ispod tebe", pojasnio je.
Za vrijeme pecanja razgovarao je s njemačkim ribičem koji se tom metodom bavi duže od njega. Razgovarali su o dekorima, ali je na kraju poslušao vlastiti instinkt. Stavio je 100 gramski Savage Gear Needle Jig u bijelom Snow dekoru i bio u pravu.
"Nije prošlo dugo, zubatac je udario. Borba je potrajala dulje nego inače jer se riba krivo zakačila za udice, ali je na kraju ipak završila u podmetaču", ispričao je Dominik. "Kad te iznenadi car, razveseli te i upotpuni cijeli izlet. Također je potvrda da počinjem shvaćati tehniku bila dodatna motivacija."
Na kraju svega, dok je nosio opremu natrag prema autu i osjećao svaki korak pod žegom, shvatio je zašto se iznova vraća ovakvim izletima. "Ribolov nije samo ulov. To je proces, put, taktika, promjena pristupa, pogreške i male pobjede koje se dogode kad najmanje očekuješ", poručio je.
Čitateljima želi prenijeti da se ne boje potražiti svoj teren, svoju liticu i svoj mir. "Proučavajte, učite, mijenjajte taktike, slušajte instinkt jer ponekad je upravo on taj koji donese ribu koja obilježi cijeli izlet", savjetuje.
"A kad se sve poklopi, kad more nagradi trud zubatim carom, shvatite da je svaki sat hoda, svaka kap znoja i svaki promašeni griz bio dio priče koja se pamti. Zato lovim i zato ću se uvijek vraćati. To mi je najdraža stvar na svijetu. Provesti par dana na moru, u miru i tišini, i nakon toga pozvati prijatelje, podružiti se uz frišku ribu, domaće vino i gitaru. Za takve dane živim", zaključio je Dominik Podgajski.