Kolumnist Sydney Morning Heralda Malcolm Knox analizira turbulentni Svjetski kup koji je završio pobjedom Španjolske nad Argentinom u finalu, uz kaotične scene i političke intruzije.
Svjetsko nogometno prvenstvo 2026. završilo je pobjedom Španjolske, no australski kolumnist Malcolm Knox u svom komentaru za Sydney Morning Herald tvrdi da je pravi pobjednik bio sam nogomet, unatoč svemu što mu je FIFA pokušala nametnuti. Finale u kojemu je Španjolska svladala Argentinu praćeno je kaotičnim scenama na terenu, teorijama zavjere i upletanjem političkih figura, što je prema Knoxu postalo karakteristično obilježje suvremenog vrhunskog sporta.
Nakon što je Rodri podigao trofej za Španjolsku, argentinski su se igrači upustili u fizičke obračune koji su rezultirali posmrtnim crvenim kartonima, dok je Donald Trump, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, pokušao upasti među pobjednike na ceremoniji dodjele trofeja. Ubrzo su se raširile teorije zavjere o namještenom rezultatu. Knox ironično primjećuje da su te teorije same po sebi postale "loši gubitnici", budući da su četiri godine kružile priče o tome da je turnir namješten za pobjedu Argentine, a sada kruže nove priče da je namješten za njezin poraz.
Knox kao zajednički nazivnik svih reakcija na ispade identificira odbijanje priznavanja zasluga boljem protivniku. Kada je Australija (Socceroos) ispala od Egipta u ranoj fazi turnira, komentatori su napadali trenera Tonyja Popovića zbog selekcije, taktike i "mentaliteta", a nitko nije pohvalio Egipat, nogometno ludu zemlju od 120 milijuna stanovnika. Isti se obrazac ponovio kada je Engleska ispala od Argentine uz kritike upućene treneru Thomasu Tuchelu, te kada je Francuska izgubila od Španjolske.
"Nogomet ujedinjuje svijet u lošim gubitnicima", napisao je Knox, čitajući i poznatu izreku trenera Vincea Lombardija:
"Pokaži mi dobrog gubitnika, a ja ću ti pokazati gubitnika."
Prema Knoxovoj analizi, FIFA i njezin predsjednik Gianni Infantino snose značajan dio odgovornosti za klimu nepovjerenja koja okružuje rezultate. Otvoreni transakcionalizam saveza, od cijena ulaznica do političkih usluga, stvorio je plodno tlo za sumnje u integritet natjecanja. Knox smatra da upravo FIFIN način vođenja posljednjih desetljeća čini svaki Svjetski kup podložnim optužbama za korupciju i manipulaciju, što u konačnici šteti samom sportu. Ipak, kolumnist zaključuje da je Španjolska, unatoč svemu tome, pobijedila zasluženo.
Španjolska je na putu do naslova morala svladati iznimno težak dio ždrijeba. Prema Knoxovim riječima, neizvjesni ždrijeb prisilio ih je da pobijede Portugal, Belgiju i Francusku prije samog finala. Turnir su započeli neuvjerljivo, remiziravši s Zelenortskim otocima, čiji je vratar Vozinha bio toliko izvanredan da je uvršten u službenoj momčadi turnira unatoč tome što je odigrao samo četiri utakmice. Španjolski stil igre Knox opisuje kao "gušeći, hladno sustavan, a ipak hipnotički i na svoj način potpuno čist."
Na marginama analize Svjetskog kupa, relevantna je i vijest da je Al-Nassr ostao bez Marcela Brozovića, koji je napustio saudijski klub na kraju prošle sezone. Prema izvještaju talijanskog portala Calciomercato koji prenosi Goal.com, Al-Nassr sada traži defenzivnog veznjaka kao zamjenu za hrvatskog reprezentativca, a među kandidatima su Youssef Fofana iz AC Milana te Samu Costa iz Real Mallorce. AC Milan za Fofanu traži najmanje 20 milijuna eura, a interes Al-Ittihada, koji također traži zamjenu na toj poziciji, dodatno je podigao cijenu.
Knox zaključuje svoju analizu optimistično: unatoč svim negativnim pratećim pojavama, Španjolska je dokazala da se na najvećoj pozornici ipak može pobijediti zasluženo, igrajući najljepši nogomet. To, prema njemu, znači da je sport, u konačnici, ipak pobijedio sve što mu je FIFA pokušala nametnuti, i da postoji razlog za vjeru u budućnost natjecanja.
