Tko će kupiti Uljanik? Devet dokumenata prodano
Natječaj za 97 posto državnog udjela u pulskom brodogradilištu izazvao je neočekivano velik interes, a među zainteresiranima se spominju ozbiljni igrači iz brodograđevne i pomorske industrije.
Natječaj za 97 posto državnog udjela u pulskom brodogradilištu izazvao je neočekivano velik interes, a među zainteresiranima se spominju ozbiljni igrači iz brodograđevne i pomorske industrije.
U utorak u podne istječe rok za predaju obvezujućih ponuda za kupnju 97-postotnog državnog udjela u pulskom Uljaniku, a prema neslužbenim informacijama, natječaj je privukao znatno veći interes nego što se očekivalo. U Centru za prodaju i restrukturiranje (CERP) prodano je čak devet ponudbenih dokumentacija, koje daju pravo sudjelovanja u postupku i predaje ponuda.
Službenih potvrda o imenima kandidata nema, no više sugovornika upućenih u nadmetanje tvrdi da se, za razliku od sličnog postupka provedenog prije tri godine, sada radi o puno konkretnijim i ozbiljnijim kandidatima koji dolaze iz brodograđevne i pomorske djelatnosti.
Među zainteresiranima je i slovenski poduzetnik Dušan Šešok, vlasnik Iskre i brodogradilišta u Šibeniku, koji je u međuvremenu preuzeo i riječki 3. maj, gdje još, kako je sam rekao, "hvata konce" i stavlja ga na noge. Šešok je izjavio kako je nabavio dokumentaciju za ponudu za Uljanik u trenutnom procesu.
Samir Hadžić, direktor Uljanika, otvoreno govori o tome da bi bilo povoljno za državu da zadrži jedno brodogradilište pod svojom kontrolom. Zapanjen je zanimanjem i ozbiljnošću mogućih ponuđača, ali potpuna slika, kako kaže u kratkom razgovoru, bit će poznata tek sljedećeg tjedna.
U prošlom postupku, koji je prije tri godine putem dražbe provodio stečajni upravitelj Loris Rak, pisma namjere predalo je šest potencijalnih kupaca. Među njima su bili izraelski Israel Shipyard, riječki Adria Mont, slovenski Eko Bor, rumunjski GSP Offshore, talijanski Micoperi i La Maison s Cipra.
U posljednjoj fazi pridružio se i češki industrijalac Jaroslav Strnad, poznat u obrambenoj industriji, koji u Hrvatskoj djeluje kao glavni dioničar Đure Đakovića i najveći dioničar Luke Rijeka s 34 posto udjela. Njegova veza s pulskim brodogradilištem bila je najburnija jer se više puta javljao i povlačio svoje ponude.
Za CERP je kriterij za bilo kakve zaključke samo da eventualne ponude budu unutar postavljenih okvira, što znači bezuvjetna i obvezujuća ponuda s uplaćenim jamstvom od 110,85 tisuća eura i minimalnom cijenom od 11,085 milijuna eura, uz obvezu zadržavanja brodograđevne djelatnosti.
Trenutačno u europskim brodogradilištima postoji potreba za dodatnim kapacitetima, osobito zbog velikih narudžbi u vojnom brodograđevnom sektoru, što se djelomično povezuje i sa zanimanjem za pulski škver.
