Kostadinka Velkovska, hrvatska glumica makedonskog podrijetla, preminula je nakon moždanog udara. Iza sebe je ostavila neizbrisiv trag na sceni, ali i životnu priču ispunjenu nizom teških obiteljskih gubitaka koje je hrabro nosila.
Hrvatska kazališna, televizijska i filmska umjetnica makedonskog podrijetla Kostadinka Velkovska preminula je nakon što nije uspjela preboljeti težak moždani udar. Publika i kolege pamtit će je po iznimnoj energiji, vedrom duhu i brojnim zapaženim ulogama, no njezin privatni život bio je obilježen gubicima koji bi slomili i najjače.
Iz rodnog Skoplja u Zagreb stigla je sama, s nepunih 19 godina, odlučna ostvariti san o glumačkoj karijeri. Na Akademiju dramske umjetnosti primljena je iz prvog pokušaja, a paralelno je studirala i komparativnu jugoslavistiku te pohađala sate violine i pjevanja.
"Došla sam na prijemni i prošla, a još sam u Skoplju bila upisala komparativnu jugoslavistiku, što sam poslije i završila u Zagrebu. Sama sam se pripremala za Akademiju, ali sam radila s makedonskim akademskim glumcima, što mi je puno pomoglo. Primljena sam i tako su počele moje životne putešestvije, i nisam požalila", prisjećala se Velkovska za novu.rs, prenosi Slobodna Dalmacija.
Već nakon prve godine studija nastupala je u gotovo svim zagrebačkim kazalištima, dijeleći pozornicu s kolegama poput Radeta Šerbedžije i Zlatka Viteza. Nakon diplome otišla je u Dubrovnik, gdje je kazalište stipendiralo njezin rad. To je razdoblje kasnije nazivala svojevrsnim "glumačkim magisterijem".
Iako je profesionalno ostvarila gotovo sve o čemu je sanjala, privatni život donio joj je niz bolnih udaraca. Na početku je doživjela gubitak sestre koja je nažalost preminula s 21 godinom. Njezin otac Blagoje, kojeg je opisivala kao predivnog čovjeka, nije uspio preboljeti gubitak djeteta te je počinio samoubojstvo.
"Moja sestra, koja je također živjela u Zagrebu, umrla je u 21. godini nesretnim slučajem. Moj otac, koji je bio predivan čovjek, uvijek je govorio da je najteža stvar u životu gubitak djeteta. Učinio je samoubojstvo. Na rukama mi je umro i suprug Damir Podkrajac s kojim imam sina Nikolu. Izgubila sam ga prerano", ispričala je glumica.
Nakon suprugove smrti, Velkovska je ostala sama sa sinom Nikolom. Ubrzo je izgubila i majku, koja joj je bila najveća potpora kroz sve nedaće.
"Mama i ja smo ostale same. Dijelila je sa mnom i tugu i uspjeh, no i ona je umrla. Bila mi je najveća potpora u životu. Govorila bi: 'Koce, ti to znaš, hoćeš i možeš'. Kad se razboljela, rekla mi je kroz suze da se smrti ne boji, ali joj je žao da mene ostavi samu. Još se nisam oporavila od njezine smrti", otkrila je Velkovska.
Unatoč svim tragedijama, Kostadinka Velkovska nije dopustila da je život slomi. Vjerovala je da čovjek mora pronaći snagu za novi početak, a upravo su optimizam, rad i ljubav prema umjetnosti bili njezin način da se nosi s najvećim životnim gubicima.
"Mnogi me pitaju otkud mi tolika energija, a ja samo uživam u životu. Bilo je tragedija, a i sama sam imala velikih zdravstvenih problema, no shvatila sam da je sve u glavi. Bitno je skupiti snagu i krenuti dalje, ne kopati po prošlosti", poručila je jednom prilikom.
Stoga će, uz svoje mnoge istaknute nastupe, ostati upamćena i kao kreativka koja je čak i u najizazovnijim okolnostima zadržala optimizam i poštovanje.
