Znanstvenici objavili najbliže snimke Sunca
Zahvaljujući teleskopu Inouye na Havajima, prvi put je na površini zvijezde uočena Kelvin-Helmholtzova nestabilnost, fenomen koji stvara prepoznatljive valovite vrtloge.
Zahvaljujući teleskopu Inouye na Havajima, prvi put je na površini zvijezde uočena Kelvin-Helmholtzova nestabilnost, fenomen koji stvara prepoznatljive valovite vrtloge.
Astronomi su u srijedu, 5. kolovoza 2026., objavili dosad najbliže i najjasnije snimke vidljive površine Sunca. Na njima se vide vrtložni uzorci u pregrijanim solarnim plinovima koji neodoljivo podsjećaju na nebo s poznate slike Vincenta van Gogha "Zvjezdana noć" iz 1889. godine.
Snimke je napravio teleskop Daniel K. Inouye, instaliran na havajskom arhipelagu, koji se smatra najmoćnijim zemaljskim teleskopom posvećenim isključivo promatranju Sunca. Objavljene su u prestižnom znanstvenom časopisu Nature.
Istraživači su po prvi put detektirali takozvanu Kelvin-Helmholtzovu nestabilnost (KHI) na površini jedne zvijezde. Radi se o dinamičkom procesu koji se događa kada dvije paralelne struje fluida ili plinova međusobno djeluju krećući se različitim brzinama.
"Sučelje može postati nestabilno i razviti valovite vrtloge koji rastu u veličini dok se ne raspadnu, slično valovima na jezeru ili oceanu u vjetrovitim uvjetima", objasnio je astronom Friedrich Wöger, viši znanstvenik u Nacionalnom solarnom opservatoriju (NSO) u Coloradu i jedan od vodećih autora studije.
Za razliku od sličnih pojava na Zemlji, Jupiteru ili Saturnu, ovdje se radi o međudjelovanju ekstremno vruće plazme. "Razlika od valova i oblaka koje poznajemo ovdje na Zemlji je u tome što su dva fluida koja međudjeluju vruća plazma, oko 6.000 stupnjeva Kelvina i 10.000 stupnjeva Fahrenheita (5.540 stupnjeva Celzija), koja se kreće unutar magnetskog polja koje pomaže stvoriti uvjete za razvoj nestabilnosti", dodao je Wöger.
Fotografije i time-lapse videozapisi otkrivaju neprestano rastuće vrtloge vruće plazme. Promjeri tih vrtloga kreću se od minimalnih 12 milja (19 km), što je ujedno i granica detekcije teleskopa, pa sve do maksimalnih 100 milja (170 km). Za usporedbu, promatrani su u fotosferi, relativno tankom sloju Sunčeve vidljive površine dubokom oko 60 milja (100 km), dok ukupni promjer Sunca iznosi otprilike 865.000 milja (1,4 milijuna km).
Znanstvenici vjeruju da bi ovo otkriće moglo pomoći u rješavanju jedne od najvećih zagonetki solarne fizike. "Sunce i zvijezde slične Suncu iznimno su dinamični sustavi, karakterizirani cijelim spektrom brzih, eksplozivnih događaja unutar njihovih magnetskih elemenata. Kako se te eksplozije pokreću, jedno je od glavnih graničnih područja moderne solarne fizike", izjavio je astronom David Kuridze, također iz NSO-a i ko-vodeći autor studije.
Konstantno uvijanje magnetskog polja Sunca putem KHI-ja stvara energiju koja se može iznenada osloboditi u obliku eksplozije. Ovo otkriće moglo bi objasniti kako se energija akumulira i pokreće koronalne izbačaje mase i solarne baklje, pojave koje mogu imati ozbiljne posljedice na Zemlji, uključujući ometanje rada satelita, GPS navigacije, električnih mreža i globalnih komunikacijskih sustava.
Osim znanstvene važnosti, istraživači su istaknuli i estetsku dimenziju novih snimki. "Možda 'veličanstveno' najbliže opisuje estetiku na slikama za nas", rekao je Wöger. Kuridze je povukao zanimljive paralele s umjetnošću: "Zanimljivo je da su umjetnici dugo hvatali tu intuiciju dinamike fluida u svojim djelima. Poznati primjer je Van Goghov 'Zvjezdana noć', gdje vrtložne strukture na nebu usko nalikuju turbulentnim KHI strukturama."
Dodao je kako se "slična paralela pojavljuje u Hokusajevom poznatom drvorezu 'Veliki val kod Kanagawe', gdje uvijeni vrhovi valova odzvanjaju ikonični oblik KHI nabora. To pokazuje kako se temeljna geometrija prirode duboko odražava u ljudskoj umjetnosti."