Na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice 10. kolovoza 1991. poginuo je snimatelj HRT-a Gordan Lederer. General JNA Andrija Rašeta odbio je dozvolu za slijetanje helikoptera koji ga je trebao prevesti u bolnicu.
Snimatelj Hrvatske radiotelevizije Gordan Lederer smrtno je stradao na današnji dan, 10. kolovoza 1991., na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice, imao je 33 godine. Neprijateljski snajperski metak pogodio ga je dok je kamerom bilježio hrvatske branitelje na prvoj crti bojišnice, usred žestokog srpskog napada na Pounje. Njegova pogibija nije bila samo gubitak za novinarstvo, već i potresno svjedočanstvo o bezobzirnosti agresora prema svim načelima humanosti.
Okrutnost tragedije dobila je dodatnu dimenziju nakon samog ranjavanja, piše portal Dnevno.hr. Pripadnici Zbora narodne garde i Ledererove kolege uspjeli su ga izvući s vatrene linije i pružiti mu prvu pomoć, no general Andrija Rašeta, zapovjednik korpusa takozvane JNA, odbio je dati dozvolu za slijetanje helikoptera. Letjelica je trebala hitno prevesti teško ranjenog snimatelja u zagrebačku bolnicu, a zbog tog odbijanja i izgubljenog dragocjenog vremena Lederer je preminuo na putu prema Zagrebu.
- Njegova jedina krivnja bila je ta što je istinu nosio na ramenu. Kamera je u njegovim rukama bila opasnija za agresora od bilo kojeg oružja, jer je svijetu razotkrivala tko je žrtva, a tko agresor, prisjetile su se kolege s Hrvatske televizije za Direktno.hr.
Rođen 21. travnja 1958. u Zagrebu, Lederer je diplomirao filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji dramske umjetnosti 1989. godine, a paralelno je od 1986. studirao arheologiju na Filozofskom fakultetu. Iste godine započinje njegova profesionalna suradnja u filmskoj produkciji, s Mojmirom Koničem kreira nagrađivani kratkometražni film "Maybridge i comp.", a radio je i kao asistent snimatelja na animiranim filmovima "Čudesna šuma" i "Čarobnjakov šešir" redatelja Mladena Blažekovića. Stalni angažman na Hrvatskoj televiziji prihvaća 1989.
Kao ratni snimatelj HTV-a svjedočio je ključnim trenucima Domovinskog rata diljem Hrvatske, njegova kamera zabilježila je stradanja u Kruševu, Kijevu, Kninu, Lovincu, Pakracu, Vinkovcima i brojnim drugim mjestima. Snimao je čak i na iransko-iračkom ratištu. Posljednji zadatak, onaj na Baniji i u Pounju, pokazao se kobnim, no ostavština koju je stvorio postala je neizbrisiv dio hrvatske dokumentarne baštine.
Snimke koje je Lederer ostavio za sobom ušle su u antologiju. Njegov vizualni rekvijem, montiran uz pjesmu "Brothers in Arms" grupe Dire Straits i poznat kao "Banijska ratna praskozorja", ostaje jedno od najpotresnijih i najljepših svjedočanstava o braniteljima Pounja. Ledererova kamera nije veličala rat; fokus je stavljala na lica mladića na prvoj crti, njihov prkos, strah i odlučnost da obrane svoje domove.
Na mjestu njegove pogibije na brdu Čukur danas stoji spomen-obilježje "Slomljeni pejzaž", djelo kipara Petra Barišića i arhitekata NFO-a. Riječ je o stiliziranoj staklenoj leći kamere, probijenoj i napukloj od snajperskog hica, kroz koju prolaskom svjetlosti spomenik simbolizira upravo ono što je Lederer radio cijeloga života: hvatanje istine u najmračnijim trenucima.
