Hrvatska reprezentativka Ana Maria Marković vratila se u Split i potpisala za Hajduk. U emotivnom razgovoru otkriva zašto je to bilo više od transfera, kako je prebrodila tešku ozljedu koljena i tko joj je bio najveća podrška na tom putu.
Povratak u Split za Anu Mariju Marković nije samo nova stanica u karijeri. Za 26-godišnju hrvatsku reprezentativku, dolazak u Hajduk znači ostvarenje sna koji se rodio još dok je kao djevojčica s tribina Poljuda bodrila bijele. Nakon godina provedenih u inozemstvu, od Švicarske do SAD-a, napadačica se vraća korijenima svoje obitelji.
Njezin transfer poklapa se s početkom sezone u kojoj aktualne prvakinje brane naslov i nastupaju u Europi. Za Marković je ovo prilika za novi početak, posebno nakon razdoblja koje su obilježili teška ozljeda i česte promjene sredine.
Iako je rođena i odrasla u Zürichu, Split joj nikad nije bio stran grad. Obitelj s majčine strane vuče podrijetlo iz tog kraja, a ljetni boravci i obiteljska okupljanja stvorili su snažnu vezu. Prvi kontakt s klubom i upravom samo je potvrdio da je odluka ispravna.
"Kada sam shvatila da me zaista žele i da imaju u planu razvijati me kao igračicu te pomoći mi da napredujem, bilo je lako uz sve to donijeti takvu odluku", rekla je Marković za Gloriju.
Posebno snažan dojam na nju je ostavio prvi ulazak na Poljud iz sasvim nove perspektive. "Kao dijete sam uvijek dolazila na Poljud i navijala za Hajduk. Tada mi je bilo nezamislivo da ću jednog dana nositi ovaj dres. Ali moji snovi i želje su se naposljetku ostvarili", prisjetila se.
Za cijelu njezinu obitelj ovaj transfer bio je iznimno emotivan događaj. "Svi su bili presretni, potpuno su poludjeli od sreće. Mislim da i njima ostvarujem još jedan san", dodala je. Blizina obitelji jedan je od ključnih razloga zašto joj je povratak toliko značio. "Tu u Splitu je cijela moja obitelj i nisam sama, ta povezanost mi puno znači i olakšava sve", ističe.
Nogomet je ozbiljno počela igrati tek s 14 godina, a glavna zasluga za to pripada njezinoj sestri Kristini, koja je i sama profesionalna nogometašica. Njihov odnos godinama je bio mješavina podrške i zdravog natjecanja. "Obje smo uvijek htjele biti bolje od one druge i mislim da nas je upravo to učinilo boljima. Danas smo si najveća podrška u životu", objašnjava Ana Maria.
Paralelno s reprezentativnom karijerom, Marković je postala globalno prepoznatljivo lice ženskog nogometa, a na društvenim mrežama prati je gotovo tri milijuna ljudi. Ipak, najveću prekretnicu u karijeri donijela je teška ozljeda. U proljeće 2023. godine, na utakmici za Grasshopper protiv FC Züricha, doživjela je puknuće prednjeg križnog ligamenta i meniskusa.
Uslijedili su operacija i dugotrajna rehabilitacija. "Tada sam mnogo naučila o svom tijelu, ali i o svojoj profesionalnoj karijeri", priznala je. Upravo u tom izazovnom razdoblju shvatila je koliko je važno imati uz sebe nekoga tko razumije život vrhunskog sportaša.
Tu ulogu u njezinu životu ima portugalski nogometaš Tomas Ribeiro. Njihova veza započela je 2023. godine, a upoznali su se u Zürichu dok su oboje nosili dres Grasshoppera, on u muškoj, a ona u ženskoj momčadi. "Jako mi je važno to što on razumije što sve sportska karijera nosi. Podržava me u svemu i od njega sam puno naučila jer je stvarno najprofesionalniji nogometaš kojeg poznajem", naglasila je.
Upravo je Ribeiro bio uz nju u presudnom trenutku. "Bio je sa mnom u sobi kada je stigao poziv. Odmah je rekao: 'Ana, osjećam da je to-to, potpisat ćeš.' Presretan je zbog mene", otkrila je Marković.
Iskustvo posljednjih godina promijenilo je njezin pogled na profesionalni sport. Shvatila je da vrhunski rezultati ne ovise samo o talentu i treninzima, već i o disciplini u svakodnevnim rutinama, ali i o tome da si dopusti male užitke. "Uvijek moram dobro planirati što ću jesti, trebam li nešto unaprijed pripremiti i ponijeti sa sobom. Oporavak je također jako važan i pazim da budem u potpunosti spremna za treninge. Ali isto tako volim isprobavati nove stvari i uživati u životu", kaže.
Iako priznaje da joj je sladoled najveća slaba točka, fokus joj je sada na novom poglavlju u gradu koji poznaje cijeli život. "Poznajem cijeli Split, ali sada ću ga doživjeti na potpuno drugačiji način, kao netko tko živi u njemu, a ne samo 'u prolazu'", objašnjava.
Na pitanje o očekivanjima u Hajduku, ne spominje golove ni statistike. "Najviše želim biti sretna, zadovoljna, zdrava i uživati što je više moguće u Hrvatskoj", zaključila je uz apel navijačima: "Trebamo vas sve na tribinama, podrška navijača nam daje dodatnu snagu i motivaciju za daljnji rad. Mislim da su ove cure koje su tu zaslužile svojim radom i rezultatima."
