U Gospiću se vodi bitka koju njezini akteri uspoređuju s onom iz 1991. godine. Josip Milinković, 61-godišnji umirovljeni časnik Hrvatske vojske koji je s 25 godina branio grad u Domovinskom ratu, danas se protiv tisuća tona opasnog otpada bori ekološkim aktivizmom. Uz njega je Mihael Podnar, 25-godišnjak koji je prošle godine organizirao prosvjed "Spasimo Gospić". Njih dvojicu, koje dijeli generacija, a spaja ljubav prema gradu, upoznali smo u veljači 2025. ispod silosa nekadašnjeg kombinata PPK Velebit, oko kojega leži otpad.
"Tvoj je otac Milan, nije li? Bio sam mu zapovjednik u ratu", rekao je tada Josip Mihaelu dok su si pružali ruku, zatvarajući simboličan krug između dvije generacije branitelja Gospića. Danas obojica dijele isto ogorčenje prema vlastima koje, kako kažu, nisu preuzele odgovornost za ekološku krizu.
Šok nakon izvještaja Uskoka
Milinkovića je, kako kaže, najviše pogodio izvještaj Uskoka s pokazateljima zagađenja. "Vojnik sam koji je svašta u životu prošao i kojega ništa više ne može iznenaditi, no bio sam u šoku kad je stigao izvještaj Uskoka s tako užasnim pokazateljima zagađenja. Očekivali smo loše rezultate, ali ovako loše... Kad sam ih pročitao, kao da me netko nokautirao", ispričao je za 24sata.
Zatekli su ga na treningu trčanja, gdje se pripremao za maraton u Bihaću. "Od kojega ću, zbog svega što se ovdje događa, vjerojatno morati odustati. Imamo ovaj 'maraton' u gradu na kojem treba biti i ustrajati do kraja. Ništa me neće pokolebati u ovoj bitki", poručio je. Najviše zamjera lokalnim političarima, koji, napominje, nisu niti jednom rečenicom preuzeli odgovornost.
Podnar: 'Plenkoviću bi trebalo oduzeti titulu počasnoga građanina'
Mihael Podnar posebno je oštar prema premijeru Andreju Plenkoviću, koji je, kako kaže, na konferenciji za novinare o Gospiću govorio o turizmu i kreditnom rejtingu. "Premijer nam sad govori kako se u sanaciji otpada moraju poštovati stroge procedure, što traži vremena. A gdje su te procedure bile kad se otpad ovamo dovozilo?!", upitao je.
Podsjeća i da je glavni državni inspektor Andrija Mikulić, čovjek Plenkovićeve stranke, uhićen u studenom 2025. zbog primanja novčanog mita od vlasnika kamenoloma. Josip Šincek, kojega se tereti za zakapanje otpada, dodatno je teretio Mikulića da ga je tražio mito, a kad je odbio, slao mu je inspekcije. Kako je 24sata pisao u siječnju 2026., Uskok zasad neće povezati Mikulića s djelima za koja ga je teretio Šincek, ali to nije isključeno ako se nađu dodatni dokazi.
"Premijer se, umjesto da polemizira oko Gospića i govori tako bahato, treba ispričati svima nama, jer je čovjek njegove stranke bio glavni državni inspektor. Plenkoviću bi trebalo oduzeti titulu počasnoga građanina Gospića. Neka se svi odgovorni ispričaju i ozbiljno počnu rješavati probleme", poručio je Podnar.
Dodaje kako vlast tek sada priča o uvođenju ekocida u Kazneni zakon. "Zar se uvijek kod nas mora dogoditi najgore prije nego što se krene u rješavanje problema", ogorčen je.
'Pohlepa će uništiti hrvatski narod i Hrvatsku'
Podnar smatra da je korijen problema pohlepa. "Pohlepa će uništiti hrvatski narod i Hrvatsku, pohlepa za novcem. Možda vlast sad problem želi riješiti, ali mi više nikome ne vjerujemo, kako bismo im vjerovali?", kazao je. "Naše je povjerenje jako narušeno, ne vjerujemo ni institucijama."
Otvara i pitanje nacionalne sigurnosti. "I nije li pitanje otpada pitanje nacionalne sigurnosti? Što je radila tajna služba, što je radila carina, silne agencije? Nisam čuo ni naše, kao ni druge europarlamentarce da su govorili o otpadu u Gospiću, koji je došao i izvana. Tko zna koliko i gdje još u Hrvatskoj ima takvog otpada. Našli su malu Hrvatsku, zadnju rupu na svirali, da ga ovdje bace...", zaključio je Podnar.
Dok se Gospićani bore s posljedicama zagađenja i čekaju rezultate novih testova vode, Vlada Republike Hrvatske istodobno je na društvenim mrežama objavila poruku povodom Međunarodnog dana mladih, ističući posvećenost stvaranju uvjeta u kojima će mladi u Hrvatskoj ostvariti svoje potencijale kroz kvalitetno obrazovanje, dostojanstven rad i aktivno sudjelovanje u društvu. Kontrast između te poruke i stvarnosti koju opisuju Milinković i Podnar teško je ne primijetiti.