Brigadir Starčević: 'Prvi put su razmišljali o sutrašnjem danu'
Umirovljeni brigadir Martin Starčević na obljetnicu Oluje dijeli potresna sjećanja na operaciju koja je promijenila tijek rata i donijela nadu u slobodnu budućnost.
Umirovljeni brigadir Martin Starčević na obljetnicu Oluje dijeli potresna sjećanja na operaciju koja je promijenila tijek rata i donijela nadu u slobodnu budućnost.
Na obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja, umirovljeni brigadir Martin Starčević podijelio je svoja intimna sjećanja na dane koji su označili kraj okupacije velikog dijela Hrvatske. U razgovoru za Zagreb.info, prisjetio se ključnih povijesnih trenutaka, ali i osobnih emocija koje su vladale među suborcima kada je na Kninskoj tvrđavi zavijorila hrvatska zastava.
Starčević u svom sjećanju posebno izdvaja dva događaja koja smatra prijelomnima. Prvi je bio susret generala Marijana Marekovića i generala Atifa Dudakovića na rijeci Korani 6. kolovoza. Taj susret označio je izbijanje Hrvatske vojske na državnu granicu i, nakon više godina, konačan kraj blokade Bihaća. Drugi ključni trenutak uslijedio je samo dva dana kasnije, 8. kolovoza, kada se 21. kordunski korpus predao. Tom prilikom sastali su se general Petar Stipetić i pukovnik Čedo Bulat.
"Time je praktično priznata pobjeda Hrvatske vojske nad tzv. Vojskom Republike Srpske Krajine i označen kraj postojanja srpske paradržave", istaknuo je Starčević za Zagreb.info.
Ipak, među svim strateškim potezima, brigadiru je u sjećanju ostala jedna naizgled sitna epizoda s bojišta kod Petrinje. Kao časnik zadužen za topničku potporu, primio je zahtjev s prve crte za iznimno preciznim djelovanjem. "S prednjeg kraja stizale su informacije da je topnička potpora vrlo dobra, ali su zamolili da povećamo domet za deset do petnaest metara kako bismo neutralizirali mitraljez koji nije dopuštao daljnje napredovanje", prisjeća se.
Problem je bio u tehničkim mogućnostima. Najmanja korekcija kojom su topničke postrojbe mogle djelovati iznosila je čak 50 metara, što je bilo daleko od tražene preciznosti od svega desetak metara. "Budući da je najmanja korekcija kojom smo mogli djelovati iznosila 50 metara, odgovorio sam da mi je žao, ali da na položaju imamo topove i haubice, a ne snajpere", priča Starčević, naglašavajući apsurd situacije u kojoj se od teškog naoružanja očekivala snajperska preciznost. Ova je komunikacija, kaže, bila snimljena i godinama je služila kao izvor šale među suborcima.
Pripreme za operaciju trajale su dugo i bile su iznimno temeljite. Na svim razinama provodila se intenzivna obuka, popunjavale su se postrojbe ljudstvom i materijalno-tehničkim sredstvima, prikupljali obavještajni podaci te sustavno podizao borbeni moral. "Svaka postrojba i zapovjednici viših razina bili su u potpunosti upoznati sa svojim zadaćama te su u skladu s njima pripremali ljude za ono što ih očekuje", objašnjava Starčević.
Brigadir opisuje kako tijekom same operacije, zbog njezine brzine i dinamike, nitko nije imao vremena razmišljati o povijesnom značaju. "Živjelo se u trenutku i slavio se svaki napredak naših snaga jer smo silno željeli osloboditi našu zemlju, prekinuti okupaciju te okončati patnje raseljenih ljudi i onih koji su ostali zatočeni na okupiranom području", govori. U mislima im je još uvijek bila Baranja i istočna Slavonija.
No, oslobođenje Knina i podizanje zastave na tvrđavi donijelo je potpuni preokret u raspoloženju. "Raspoloženje za izvršenje zadaća nikada nije bilo na višoj razini. Sve je bilo podređeno tome i s nestrpljenjem se očekivao početak operacije. Oslobođenje Knina i hrvatska zastava na tvrđavi predstavljali su ogromnu prekretnicu u životu svakoga vojnika. Nakon teških pet godina rata konačno smo osjećali da je kraj blizu. Ljudi oko mene bili su sretni, prvi put su razmišljali o sutrašnjem danu, o budućnosti u slobodnoj Hrvatskoj, o poslu i osobnim planovima. Sreća, ushićenje i radost osjećali su se na svakom koraku, a ja sam tada osjetio da žrtva svih koji su na tom putu pali, pa tako i moga brata, nije bila uzaludna", ispričao je Starčević.
Zatišje nije dugo trajalo. Već nekoliko dana nakon završetka operacije, prolazeći pokraj dugih kolona Srba koji su napuštali okupirana područja, našao se s postrojbom na novim položajima na istoku Hrvatske.
Danas, kao umirovljeni vojnik, Starčević s ponosom gleda na svoj doprinos. "Osjećam da je naša generacija provedbom operacije Oluja zaokružila zadaću oslobađanja Hrvatske i izgradila temelje budućnosti hrvatskog naroda. Izuzetno sam ponosan što sam imao priliku sudjelovati u svemu tome i dati svoj skromni doprinos. Smatram da smo svoj dug Domovini nesebično vratili i zbog toga sam sretan svakoga dana", zaključuje.
Ipak, brine ga odnos mladih prema Domovinskom ratu. Smatra da je kroz obrazovni sustav potrebno uložiti dodatni napor kako bi se ta tema približila svim generacijama, a ne samo onima koje povijest posebno zanima. "Ne smijemo se umoriti od isticanja značenja Domovinskog rata, njegovih uzroka i posljedica. Nažalost, mnogi od njih, unatoč našim željama, još uvijek ne znaju dovoljno o Domovinskom ratu i njegovim najvažnijim operacijama", poručio je brigadir Starčević.
