Bivši izbornik Vatrenih postaje najplaćeniji hrvatski trener u povijesti i jedan od najbolje plaćenih selektora svijeta, a njegov uspjeh mogao bi povećati potražnju za domaćim stručnjacima u regiji.
Zlatko Dalić započinje novo poglavlje u karijeri kao izbornik reprezentacije Ujedinjenih Arapskih Emirata, gdje će prema neslužbenim informacijama N1 BiH godišnje zarađivati pet milijuna eura, bez bonusa. Tim ugovorom postaje najplaćeniji hrvatski trener u povijesti, a financijski uvjeti svrstavaju ga u sami svjetski vrh među selektorima nacionalnih momčadi.
Prema dostupnim podacima, ispred Dalića po visini primanja nalaze se samo četvorica izbornika. Na vrhu liste je Carlo Ancelotti, koji kao selektor Brazila godišnje prima oko 9,44 milijuna eura. Slijedi Jürgen Klopp na klupi Njemačke sa sedam milijuna eura, dok Thomas Tuchel za vođenje Engleske dobiva približno 5,8 milijuna eura godišnje.
Nešto iznad Dalića smjestio se i Mauricio Pochettino, čija primanja na mjestu selektora Sjedinjenih Američkih Država iznose oko 5,28 milijuna eura. Dalićeva godišnja plaća od pet milijuna eura veća je od one Lionela Scalonija, aktualnog svjetskog viceprvaka s Argentinom koji zarađuje 3,04 milijuna eura, kao i Fabija Cannavara koji na klupi Uzbekistana prima 4,08 milijuna eura.
Dalić bi s Nogometnim savezom UAE trebao potpisati ugovor do ljeta 2030. godine, a samo na osnovu fiksne plaće vrijednost ugovora iznosi približno 20 milijuna eura. Konačna zarada mogla bi biti znatno veća zahvaljujući bonusima. Glavni zadatak koji su čelnici saveza postavili pred njega je plasman na Svjetsko prvenstvo 2030. godine. UAE su dosad jedini put nastupili na Mundijalu, i to 1990. godine u Italiji.
Osim izuzetno unosnog ugovora, Dalić će na novom poslu imati i veliku slobodu u radu. Sam će odabirati članove stručnog tima i imat će ključnu funkciju u ustroju reprezentacije, prema očekivanjima. Uz njega, na Bliski istok bi moglo doći nekoliko hrvatskih stručnjaka s kojima je dugo surađivao u hrvatskoj reprezentaciji.
Dalić će dovesti kompletan stručni stožer, a velik dio projekta oslanjat će se na hrvatske stručnjake. Branko Ivanković bi trebao preuzeti dužnost savjetnika i koordinatora za A i olimpijsku reprezentaciju, a Igor Bišćan se navodi kao mogući izbornik olimpijske selekcije. Posebno je zanimljivo što je Daliću omogućeno da dovede i vlastito medicinsko osoblje, što je u Emiratima neuobičajeno jer liječnici uglavnom ostaju unutar Saveza bez obzira na promjene izbornika. To je jasan dokaz koliko Emiraćani cijene Dalića i koliko vjeruju da će njihov reprezentativni nogomet podići na višu razinu.
Dalićev prvi veliki ispit bit će Gulf Cup, koji će se održati od 23. rujna do 6. listopada 2026. U skupini B Emirati će se susresti s Katarom, Bahreinom i Jemenom, dok su u skupini A Saudijska Arabija, Irak, Oman i Kuvajt. U polufinale prolaze dvije prvoplasirane reprezentacije iz svake skupine, što će vjerojatno biti i prvi cilj postavljen pred novog izbornika.
Dalićev dolazak u Emirate imat će znatno šire značenje za hrvatski nogomet. U posljednje vrijeme na bliskoistočnom tržištu najviše su traženi treneri iz Španjolske, Portugala i Nizozemske, a hrvatskih stručnjaka na najvišoj razini ima znatno manje nego prije. Njegov eventualni uspjeh mogao bi povećati potražnju za hrvatskim trenerima i igračima u cijeloj regiji.
Dalić je sada uvjerljivo najplaćeniji hrvatski trener. Niko Kovač je na drugom mjestu po visini primanja, s godišnjom zaradom od četiri milijuna eura u Borussiji Dortmund. Slijede Sergej Jakirović na klupi Hull Cityja s 2,4 milijuna eura, Ivan Jurić u Monzi s oko dva milijuna eura po sezoni i Ivan Leko u Club Bruggeu s oko 1,5 milijuna eura. Slaven Bilić bi na klupi Vatrenih trebao zarađivati između 800 tisuća i milijun eura godišnje.
Velik broj međunarodno priznatih hrvatskih trenera trenutačno je bez angažmana, među njima Igor Tudor, Nenad Bjelica, Krune Jurčić, Igor Jovićević, Željko Kopić, Goran Tomić, Igor Štimac, Ivan Prelec i Damir Krznar. Dalićev uspjeh u Emiratima mogao bi otvoriti vrata i njima na tržištu koje je dosad bilo relativno zatvoreno za hrvatske stručnjake.
Iako Hrvatska nesumnjivo proizvodi kvalitetne trenere, a ne samo igrače, domaćim stručnjacima je znatno teže doći do ozbiljnih prilika. Večernji list ističe kako je za to dijelom odgovoran i sam hrvatski nogomet. U HNL-u se posljednjih godina često davala prednost inozemnim trenerskim rješenjima upitne vrijednosti, poput Federica Coppitellija, Víctora Sáncheza, Oriola Riere, Sersea Cosmija, pa čak i Fabija Cannavara i Gennara Gattusa, dok su se vlastiti stručnjaci pritom podcjenjivali. Ti su angažmani u konačnici donijeli vrlo malo, a možda su usporili razvoj nekog od mladih domaćih trenera.
Drugi veliki problem je nedostatak snažne međunarodne mreže koja bi promovirala hrvatske trenere. Dok iza portugalskih, talijanskih ili španjolskih stručnjaka često stoje moćni agenti, sportski direktori i dugogodišnje veze s vodećim europskim klubovima, hrvatski treneri uglavnom su prepušteni vlastitim rezultatima, koji katkad više nisu ni dovoljni. Hrvatska je tijekom godina pokazala da može stvarati vrhunske igrače i ostvarivati vrhunske rezultate, ali zasad nije uspjela svoju trenersku školu pretvoriti u međunarodno prepoznatljiv brend. Problem hrvatskih trenera nije pitanje kvalitete, već kombinacija lošeg međunarodnog pozicioniranja i nedovoljne promocije, zaključuje Večernji list.
