Deni Sappe, najbolji igrač Svjetskog prvenstva U16, nakon osvajanja zlata u Zagrebu priključuje se prvoj momčadi. U razgovoru s ocem Robertom otkriva kako je bilo trenirati pod njegovom komandom i zašto mu je sezona, unatoč četiri zlata, bila 'grozna'.
Hrvatski vaterpolo ovog je ljeta doživio nešto doista posebno. U razmaku od samo 37 dana, iznjedrio je dva naraštaja svjetskih prvaka. Najprije su početkom srpnja juniori do 18 godina osvojili planet u Portugalu, a potom su njihov put slijedili i dvije godine mlađi reprezentativci, koji su do zlatne medalje došli na domaćem terenu, pred zagrebačkom publikom.
Izabranici izbornika Sabionija odigrali su turnir za pamćenje. Iako su ih mučili zdravstveni problemi uoči i tijekom natjecanja, pokazali su karakter, kvalitetu i zajedništvo baš kad je bilo najvažnije. U polufinalu su, golom Lokasa u dramatičnoj završnici, srušili Srbiju, a ni finale nije bilo ništa manje neizvjesno, u posljednju četvrtinu ušlo se s izjednačenih 6:6.
Uz momčadsko zlato, Hrvatska je ponijela i dva pojedinačna odličja. Najboljim igračem finalne utakmice proglašen je Ante Domazet iz splitskog Jadrana, dok je titula najkorisnijeg igrača cijelog Svjetskog prvenstva pripala Deniju Sappeju, mladom članu zagrebačke Mladosti.
Nakon prospavane noći u studentskom domu na Savi, gdje se itekako slavilo, Deni je s ocem Robertom krenuo put kuće u Stupnik. Robert, bivši vaterpolist i današnji trener, u svijetu vodenog sporta poznat je pod nadimkom Campi te je jedan od osnivača VK AQUA. Obiteljska priča, međutim, seže mnogo dalje od bazena, sve do Francuske.
"Je, mi jesmo Purgeri, stara zagrebačka obitelj, ali porijeklo vučemo od raspada Napoleonove vojske. Jedan je Francuz 'pobegel', nije se htio vratiti u Francusku, zaljubio se u Šestinćanku. Ostao je tu. O ostalo je povijest", ispričao je Robert Sappe.
Kao najmlađe od troje djece, Deni se od malena morao dokazivati. "Tko će prvi sjesti, tko će prvi ući u auto, tko će dobiti zadnju šnitu kruha... Mislim da mu se kompetitivnost rodila s rođenjem", dodao je otac. Sportski duh u obitelji bio je neizbježan, i Robert i njegova supruga, Denijeva mama, bivša gimnastičarka i reprezentativka, diplomirali su na Kineziološkom fakultetu.
Sportski put Denija i starijeg brata Tina vodio je od gimnastike, preko džuda, da bi ih Tinova alergija na prašinu usmjerila prema plivanju. "To je za Denija bilo tri godine prerano, ali kao najmlađi je, naravno, išao za bratom. Na kraju je šest sezona trenirao plivanje, a nakon četiri sezone počeo je paralelno trenirati i vaterpolo", prisjeća se Robert. Sudbina je htjela da klinci završe upravo u generaciji koju je on vodio. "Kad su njih dvojica krenula na vaterpolo, došla su u generaciju koju sam ja vodio. Tako sam prvih pet Denijevih sezona bio njegov trener."
A kako je to izgledalo iz Denijeve perspektive? Uz smijeh priznaje: "Pa... išlo mi je na živce. Uvijek je bio strog trener, ali prema meni i bratu bio je još stroži. Stalno sam radio neke kazne. Pet godina, svaki dan, barem 100 sklekova." Otac se odmah nadovezao: "Sto sklekova ekstra!" Je li ga ta disciplina barem očvrsnula? "Je, sigurno", potvrđuje mladi reprezentativac.
Uz sve sportske obaveze, obrazovanje ne trpi. "Završio sam drugi razred Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu, sportski razred. Ide mi dobro, prošao sam s četvorkom. Pokušavam raditi i na jezicima. Njemački mi ide, engleski mi ide, a španjolski još moram podignuti", kaže Deni. Iako je po godištu još uvijek junior, igranje sa starijima nije mu strano. "Uvijek sam igrao sa starijima. Još dok mi je tata bio trener, trenirao sam s dečkima koji su bili stariji od mene i stalno sam ih pokušavao stizati." Sada je pred njim novi izazov, nakon kratkog odmora, trebao bi se priključiti treninzima prve momčadi Mladosti.
Razdoblje iza Denija bilo bi iscrpljujuće i za daleko iskusnijeg sportaša. "Jako je naporno. Bio sam u Portugalu, tamo sam bio bolestan, prije toga smo imali mjesec dana priprema. Zbog U18 reprezentacije mjesec dana nisam bio doma. Vratio sam se, imao tri dana treninga pa igrao juniorski kup koji smo osvojili. Onda sam odmah otišao na pripreme U16, koje su također trajale mjesec dana, i onda smo osvojili i ovo", opisao je.
Otac tu istu sezonu, pomalo neočekivano, naziva 'groznom'. Krivac je njezin start. Deni je morao na operaciju bruha, nakon koje se oporavljao otprilike dva mjeseca. Liječnici su problem godinama pratili, a medicinska služba Hrvatskog vaterpolskog saveza procijenila je da je zahvat neophodan. Uslijedio je nemilosrdan raspored. "Ja sam govorio da mu je sezona grozna, a osvojio je jedno srebro i četiri zlata", konstatirao je Robert. Podsjetimo, Deni je bio i dio U-18 selekcije koja je prije 37 dana osvojila svjetsko zlato, ali tamo zbog bolesti nije nastupio. Na to je mladić samo slegnuo ramenima: "Ajoj, tata..." "Eto, krenulo je loše s operacijom, a završilo je najbolje", zaključio je Robert.
Nakon svega, stigla je i zaslužena fešta. "Bili smo dugo u noć svi zajedno, tulumarili smo i slušali glazbu. Bili smo i na bazenu Mladosti, sve je bilo organizirano i bili su s nama roditelji. Onda smo otišli spavati i svi se probudili tek iza deset", prepričava Deni. Inače, Svjetsko prvenstvo u Zagrebu okupilo je rekordan broj od 36 muških reprezentacija.
Skraćeni teren i izmjene pravila izazvale su brojne rasprave u vaterpolskom svijetu, no u obitelji Sappe prevladava konsenzus. "Meni su nova pravila bolja. Ima puno više kontri, manje se pliva, ostane više energije i sve ide brže", tvrdi Deni. Robert dijeli njegovo mišljenje: "Puno se ljudi bunilo i bilo je dosta negodovanja oko promjena, ali ja nisam vidio problem. Ja sam bio napadač i kao trener sam izrazito napadački orijentiran. Pokazalo se da smo dobili na atraktivnosti. Ima više šprinteva, više promjena i traže se plivački još spremniji igrači. Mislim da je kriterij kvalitete čak povećan."
A nakon bazena i svih medalja, Deni će nekoliko dana ipak odmarati kod kuće u Stupniku, uz bazen, pse i obitelj. I, kako nam je priznao, tanjur tjestenine. "Najviše volim carbonaru ili bolonjez. Pazim što jedem, ali tjesteninu stvarno jako volim." A onda ponovno kreće sve ispočetka, pripreme, seniorska momčad Mladosti i nova dokazivanja.
