Crkla perilica, odumro frižider ili jednostavno trebate novi krevet. Za većinu građana Hrvatske to znači odlazak u trgovinu ili nekoliko klikova mišem i čekanje dostave. No, za stanovnike Dubrovnika i okolice, ova naizgled jednostavna radnja pretvara se u pravu kalvariju, posebno od proljeća do zime. Mnoge velike trgovine bijelom tehnikom i namještajem ili uopće ne dostavljaju na jug, ili za to naplaćuju znatno više, a usluga često ne uključuje unos u stan.
Dostava staje u Splitu
Istraživanje Slobodne Dalmacije otkrilo je zabrinjavajuću praksu među brojnim velikim trgovinama u Hrvatskoj. One koje nude najpovoljnije cijene i velike akcije često u svojim uvjetima dostave imaju posebnu napomenu: "u cijeloj Hrvatskoj, osim u Dubrovnik i otoke". To znači da su Dubrovčani unaprijed isključeni iz povoljne kupovine koja je dostupna ostatku zemlje. "Dobri smo izgleda kad treba ljetovati, gledati besplatno predstave i koncerte, a kad treba donijeti krevet kojeg u Dubrovniku jednostavno nema ni za lijeka, e onda ništa", stoji u tekstu Slobodne Dalmacije.
Cijene dostave: od 30 do 250 eura
Čak i kada dostava postoji, cijene su daleko od pristupačnih. U jednom popularnom lancu trgovina, dostava perilice rublja do Dubrovnika košta 31 euro, ali to ne uključuje unos u stan. Druga trgovina u užem centru grada naplaćuje 29,99 eura za dostavu do ulaza u objekt ili "do prve prepreke za dostavno vozilo", uz rok isporuke od 1 do 5 radnih dana, osim za otoke dubrovačke regije.
Najdrastičniji primjer dolazi iz trgovine namještajem. Za online narudžbu, čak i ako je proizvod na zalihama u lokalnoj poslovnici, osobno preuzimanje moguće je tek za 5 radnih dana. Redovna dostava u roku od tri dana stoji 69,99 eura, ali samo do najbliže glavne ceste. Dostava s unosom u objekt penje se na vrtoglavih 250 eura. Za teže pakete, cjenik je još nepovoljniji: za robu težine od 1000 do 2000 kilograma, dostava doseže 258,84 eura.
Skalini, kilometri i pregovori s "kičmatransom"
Problem ne prestaje ni kada roba stigne u grad. Zbog specifične konfiguracije terena, dostavna vozila često ostavljaju kupljene aparate i namještaj "do najbližeg prilaza", odnosno na prvoj glavnoj cesti. Nakon toga slijedi traženje privatne dostave i pregovaranje o cijeni unosa do stana. "Broje vam skaline, metre od ceste do doma, kilometre, kilažu, sebi gorivo, maramice za slučaj znojenja, hladno osvježenje i važu isplati li im se to ili ne", opisuje se u članku. Konačna cijena često doseže polovicu vrijednosti kupljenog proizvoda.
Situaciju dodatno otežava činjenica da su proizvodi u dubrovačkim trgovinama već u startu najmanje 30 posto skuplji nego u ostatku Hrvatske. Trgovine namještajem i velikim aparatima koje nemaju poslovnicu u Dubrovniku i okolici, a koje su znatno povoljnije, dostavu odrađuju preko drugih trgovina ili kurirskih službi. Standardna gabaritna dostava tada iznosi 30 eura, uz mogućnost dogovora o unosu u stan, no i to je dodatni trošak.
Problem nije samo u udaljenosti
Da nije riječ samo o geografskoj udaljenosti i konfiguraciji terena, svjedoči i iskustvo s dostavom hrane. Kako navodi Slobodna Dalmacija, Dubrovnik je jedan od rijetkih gradova u kojima dostavljači hrane očekuju da će kupci izaći na prvu glavnu cestu kako bi preuzeli svoju narudžbu, umjesto da im se dostavi na vrata. Prometne gužve, posebno na relaciji prema susjednoj Župi dubrovačkoj, dodatno kompliciraju svaki pokušaj osobno preuzimanja robe.
Srećom, uvođenje paketomata barem je djelomično olakšalo svakodnevicu, no za veće kućanske aparate i namještaj, Dubrovčani i dalje ostaju prepušteni sami sebi, s posebnim cjenicima i ograničenjima koja njihov "normalan, ozbiljan život" čine znatno skupljim i kompliciranijim nego u ostatku zemlje.