Dunav na minus 140: Batina svjedoči suši kakvu nitko ne pamti

Ekstremna suša koja je pogodila istok Hrvatske ostavila je u Batini prizore kakve najstariji mještani ne pamte. Dunav je pao na povijesno niskih minus 140 centimetara, rijeka Karašica je potpuno presušila, a brojni bunari u naselju su ostali bez vode. Iako su kućanstva priključena na javni vodovod, nestašica bunarske vode ozbiljno ugrožava poljoprivredu i svakodnevno zalijevanje vrtova.

Bunari prazni, Karašica nestala

Mještanin Đuro Molnar jedan je od rijetkih koji još ima nešto vode u svom bunaru, i to zahvaljujući brdskom izvoru na koji su naišli prilikom kopanja. "Imam 40, 50 centimetara zato što kad smo mi kopali izvadili smo neki kamen, dobio sam brdski izvor. Meni utječe vodostaj Dunava. Kako raste Dunav, tako raste voda i u bunaru," rekao je Molnar za HRT.

Njegovi susjedi s plićim bunarima nisu te sreće. Mnogi su ostali potpuno bez vode, a situaciju dodatno oslikava sudbina obližnje Karašice. "Nikad Karašica tako nije bila suva, uvijek je tekla, a sad nema je više, nema vode," svjedoči Molnar. Ivan Francuz dodaje: "Nikad, nikad u životu nije ovako bila suša i plićak." Ivan Domjanović pak ističe da je situacija bez presedana: "Ovako nešto je neviđeno. Promijenio se i vodni tok i stanje Dunava."

Razlika u dubini odlučuje o vodi

Načelnica Općine Draž Valentina Avdičević pojasnila je zašto su neki bunari prazni, a drugi nisu. "Ovaj izrazito nizak vodostaj Dunava doveo je do toga da su oni bunari koji imaju žilu iz površinskog sloja presušili. Međutim, u naselju i dalje imamo bunare koji su puni vode," rekla je načelnica Avdičević. Ključna je, dakle, dubina i vrsta izvora iz kojeg se bunar napaja.

Stanovnici Batine već su deset godina priključeni na vodoopskrbnu mrežu Baranjskog vodovoda, što im osigurava vodu za osnovne kućanske potrebe. No, bunari su desetljećima bili glavni oslonac za zalijevanje vrtova i održavanje poljoprivrednih kultura, pa je njihovo presušivanje veliki udarac.

Preživljavanje vrta kap po kap

Mještani su prisiljeni na drastične mjere štednje. Marija Domjanović opisala je svoju svakodnevnu borbu: "Svaki dan dolijevamo u ovo bure i odavde zalijevamo. Ručno, jer ne možemo zaliti cijeli vrt nego samo ono što nam je najbitnije, papriku i rajčicu." Cijeli vrt više nije moguće održavati, pa prednost imaju samo najvažnije kulture.

Slično je i s Editom Čatalinac, čiji se bunar s nestašicom bori već godinama. "Preživljavamo, što se kaže. I bunar nam već četiri godine presušuje pa se za vrt moramo snalaziti svakako," rekla je. Njezino iskustvo pokazuje da ovo nije samo jednogodišnji problem, već dio zabrinjavajućeg trenda koji se ponavlja tijekom sušnih razdoblja.

Strah od nastavka suše

Iako Baranjski vodovod jamči sigurnost opskrbe pitkom vodom, dugoročne posljedice rekordno niskog vodostaja ostaju neizvjesne. Presušena Karašica i prazni bunari jasno pokazuju koliko su lokalni vodeni resursi osjetljivi na dugotrajni manjak oborina i visoke temperature. Mještani, navikli na život uz moćni Dunav, s nevjericom promatraju njegove ogoljele obale, nadajući se skoroj kiši i porastu vodostaja koji bi vratili život u njihove vrtove.