Prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu otkriva kako je ovršni predmet, za koji je bio dovoljan štambilj, čekao više od pet mjeseci. U međuvremenu je Glumina banka propala, a državi sada prijeti račun od gotovo 2,5 milijuna eura.
Republika Hrvatska morat će iz proračuna isplatiti 2.067.364,27 eura, uz pripadajuće zatezne kamate i gotovo 440.000 eura sudskih troškova, poduzetniku Antoniju Mihaljeviću, i to isključivo zato što jedan sudac prije 28 godina nije na vrijeme udario pečat. Prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koju je donijela sutkinja Ana Lovrinov, stavlja točku na spor koji se vuče od 2006. godine, a čiji je korijen u banalnom propustu iz 1998.
Tada je ovršni predmet, hitan po samom zakonu, mjesecima ležao neriješen zbog pogrešnog inzistiranja na naplati sudske pristojbe, dok je Glumina banka, dužnik od kojeg je Mihaljević trebao povući više od četiri milijuna njemačkih maraka, u međuvremenu otišla u stečaj.
Slučaj počinje u rujnu 1998., kad je Antonijo Mihaljević, sin investitora Srećka Mihaljevića, dobio pravomoćnu presudu protiv Glumina banke u vlasništvu Marka Marčinka, koja mu je trebala isplatiti 4.090.698 njemačkih maraka s kamatama. Banka nije platila, pa je 23. studenoga 1998. Općinskom sudu u Zagrebu podnesen prijedlog za ovrhu, dokument koji se, prema tadašnjim propisima, mogao riješiti doslovno u dan-dva, jednostavnim otiskivanjem štambilja na uredan prijedlog.
No prva evidentirana radnja u spisu datira tek od 15. veljače 1999., opomena zbog neplaćene sudske pristojbe. Spis je u ožujku stavljen na čekanje 30 dana, u travnju je izdana nova naredba za naplatu, a kad je Mihaljević 3. svibnja konačno dostavio potvrdu o uplati, sud je već sljedećeg dana donio rješenje o ovrsi. Samo što je 30. travnja 1999. otvoren stečaj Glumina banke, pa je rješenje vraćeno sudu uz napomenu da ga više nije moguće provesti. Sutkinja Lovrinov u presudi izričito navodi da je do kašnjenja došlo "isključivo zbog pogrešnog tumačenja pravnih propisa", neplaćena pristojba, zaključila je, "nije pravna pretpostavka koja je onemogućavala postupanje suda".
Državno odvjetništvo godinama je tvrdilo da Mihaljević ionako ne bi naplatio svoje potraživanje, jer je banka bila u neprekidnoj blokadi od srpnja 1998. i pod kontrolom HNB-a. No financijska vještačenja tu su tezu razbila: vještakinja Vlatka Sakar utvrdila je da je od kraja studenoga 1998. do otvaranja stečaja vrijednost vanjskih plaćanja s računa banke premašila 102 milijuna tadašnjih kuna, dok su izravna plaćanja sa žiro-računa dosegla približno 67,5 milijuna kuna. Prije prijenosa ostatka u stečaj na računu je bilo još 5,65 milijuna kuna, ukupno raspoloživih 73,15 milijuna kuna, naspram Mihaljevićeve tražbine s kamatama od približno 17 milijuna kuna.
Vještakinja Ljerka Živković dodatno je objasnila da bi, prema Ovršnom zakonu, Mihaljevićevo rješenje imalo prednost i naplatilo bi se iz pristiglih sredstava, a sud je to tumačenje prihvatio u cijelosti. "Tumačenje da bi odredbe Zakona o platnom prometu bile iznad odredbi Ovršnog zakona privremenog upravitelja HNB-a dovodilo bi u položaj da ima ovlasti staviti izvan snage odluke sudbene vlasti", stoji u presudi.
Da je kašnjenje u Mihaljevićevu slučaju bilo anomalija, sud je potkrijepio pregledom ovršnog upisnika: istog dana kad i njegov, zaprimljeno je još 11 ovršnih prijedloga protiv Glumina banke, od kojih je u šest slučajeva rješenje doneseno u roku od nekoliko dana, a u još tri unutar mjesec dana. Samo su tri predmeta, uključujući Mihaljevićev, čekala najmanje pet mjeseci.
Nakon što je Vrhovni sud 2025. ukinuo raniju presudu i zatražio da se razjasni bi li se Mihaljević "sigurno naplatio potraživanje", provedeno je novo vještačenje. Vještak Zrinko Ručević, isprva suzdržan, nakon što je proučio nalaz vještakinje Živković u cijelosti se s njim suglasio, a sud je utvrdio da su nalazi sva tri vještaka međusobno usklađeni.
Posebno oštar dio presude odnosi se na postupanje Državnog odvjetništva u srpnju 2026., kad je ponovno zatraženo pribavljanje dokumentacije FINA-e. Sutkinja je njihove prigovore ocijenila "toliko paušalnim i općenitim da se ne može ni utvrditi na koje se vještačenje odnosi", zaključivši da su novi dokazni prijedlozi "usmjereni isključivo ka odugovlačenju ovog postupka". Srećko Mihaljević u svom je svjedočenju izrazio sumnju da je predmet "netko drugi zaustavio", no sud je taj dio iskaza odbacio kao subjektivan i nepotkrijepljen, nije utvrđena nikakva zavjera, već isključivo pogrešno tumačenje propisa o sudskoj pristojbi.
Presuda još nije pravomoćna i država na nju može uložiti žalbu. Stečaj Glumina banke, koji je trajao gotovo četvrt stoljeća, zaključen je u listopadu 2023., a Mihaljevićeva tražbina u njemu ostala je potpuno nenamirena.
