Ratni veteran i bivši pripadnik specijalne postrojbe Grom ispričao je nevjerojatnu priču o poslijeratnoj borbi s mirovinskim sustavom koji nije mogao procesuirati činjenicu da je netko dva puta dragovoljno ratovao.
Vojno-redarstvena operacija 'Oluja', koja je počela 4. kolovoza 1995. i završila tri dana kasnije, smatra se krunom pobjede u Domovinskom ratu. U nju je krenulo oko 200 tisuća branitelja, a svaki od njih nosi svoju osobnu priču. Jedna od njih, ispovijest zagrebačkog ratnog veterana i hrvatskog vojnog invalida, posebno se izdvaja jer otkriva s kakvim su se apsurdima branitelji suočavali nakon povratka u civilni život.
Ovaj bivši vojnik na ratovanje je otišao 1991. godine kao devetnaestogodišnjak, i to kao pripadnik specijalne postrojbe unutar 2A brigade Grom. Već na početku rata biva ranjen, a krajem 1993. godine odlučuje se 'skinuti' iz profesionalne vojne službe. "Pravi rat odigrao se u prve dvije godine, a ja sam odmah negdje na početku i ranjen. Bile su to krvave dvije godine... Ostali period do 1995. svodio se više na pojedinačne akcije, pa sam se koncem 1993. odlučio 'skinuti' iz garde za koju sam do tada bio profesionalno vezan", ispričao je za Dnevno.hr.
Ubrzo se zaposlio u jednoj renomiranoj hrvatskoj tvrtki i pokušavao nastaviti normalan život. No, kada je 1995. godine, obavljajući svoj civilni posao, saznao da je počela 'Oluja', u njemu se probudio neopisiv poriv. "Teško mi je opisati taj poriv... Konačno! Nakon što sam gledao kako gori Topusko, nakon što sam se nagledao ubijenih na Banovini, spaljenih hrvatskih kuća i porušenih crkava, bilo je logično da neću dvojiti niti sekunde. Došao sam kući, skinuo radnu uniformu, nazvao firmu da mi da godišnji i iz kartonske kutije izvadio maskirnu uniformu", prisjetio se.
Nakon završetka akcije i euforije pobjede, veteran se vratio svom poslu. Godinama kasnije, međutim, počeli su se javljati prvi znaci bolesti. Nakon brojnih pretraga i sumnje liječnika opće prakse na poslijeratne posljedice, testiranje je, uz ranjavanje koje je imao, pokazalo stopostotno oboljenje od PTSP-a. Poslodavac je zaključio da s takvom dijagnozom nije sposoban za rad s ljudima te je ubrzo uslijedio prijedlog za njegovo umirovljenje.
No, prava drama tek je uslijedila dolaskom u Zavod za mirovinsko osiguranje u Trpimirovoj ulici. "Naoružan svim papirima došao sam po konačnu odluku o mojoj mirovini, ali sam po pogledu gospođe na šalteru odmah shvatio da nešto nije u redu", prepričava. Službenica je u njegovoj dokumentaciji uočila ono što je za nju bila nerazrješiva kontradikcija.
"Gledajte gospodine, u vašim papirima nailazimo na neke kontradiktornosti. Ne znam kako je to moguće, ali, prema ovome što gledam, vi ste istodobno bili zaposlenik jedne firme i pripadnik vojne jedinice?!"
Nakon što joj je objasnio cijelu priču i kako je dragovoljno otišao u 'Oluju', reakcija radnice postala je još burnija. "To je nemoguće. Dvaput dragovoljac? Kako? To čak nije ni zakonom regulirano niti predviđeno!", rekla je vidljivo nervozno. Ubrzo je uslijedio i prijedlog koji je veterana potpuno izbacio iz takta: da ode u kadrovsku službu svoje matične firme i zamoli ih da mu za vrijeme ratovanja napišu otkaz.
"Bilo mi je jasno da ulazim u najtežu bitku zvanu birokracija. Ja za takve stvari jednostavno nemam živaca, moja matična firma je udaljena 100-tinjak kilometara, znam, tamo bi uslijedile komplikacije i odlučio sam se za jednostavnije i brže rješenje. Poludio sam, a kad sam se smirio pitao sam: Jel' možete vi meni prekrižiti Oluju? Ako može, križaj!", ispričao je bivši pripadnik Gromova.
Iako je cijela situacija za njega bila apsurdna, ovaj dvostruki dragovoljac ne osjeća gorčinu. Na pitanje bi li sve ponovio, odgovara spremno: "Ma, gledajte, zvuči glupo, ali da, bih. I ja nisam neki ogorčeni tip, ali gospođa iz mirovinskog i mnogi drugi bi se trebali zapitati bi li sjedili u uredu i čeprkali po zakoniku da je akcija Oluja pošla po zlu."
Priče poput ove, kao i sjećanja saborskog zastupnika Domovinskog pokreta i sudionika Oluje, Kukavice, koji je za Direktno izjavio: "Imali smo krunicu i znali smo da smo na pravoj strani", svjedoče o ponosu, ali i o izazovima s kojima se hrvatski branitelji i dalje suočavaju.
