Rođen u Zagrebu 29. kolovoza 1961. godine, Tomislav Paškvalin ime je koje i danas izaziva strahopoštovanje u vaterpolskim krugovima. Dvostruki olimpijski pobjednik, razorni ljevoruki napadač i sjajan obrambeni igrač, svoju je bogatu karijeru gradio na temeljima upornosti i fanatične predanosti sportu. Njegov put od betinskog Brodograditelja do svjetskih bazena i vodećih pozicija u hrvatskom sportu priča je o iznimnom talentu i još većoj radnoj etici.
Od betinskih ljeta do Mladosti
Vaterpolo je upoznao u Betini na otoku Murteru, gdje mu je rođen otac i gdje je provodio ljeta. Prve sportske korake napravio je u momčadi Brodograditelja pod paskom trenera Saše Masneca i Joška Bračića. Iako je koketirao s košarkom, rukometom i nogometom, sudbina mu je bila na vodi. Po povratku s ljetovanja 1973. godine došao je na Savu i postao vaterpolist Mladosti, gdje će pod trenerskom palicom Duška Baždara izrasti u svjetsku klasu. Za prvu momčad trofejnog kluba igrao je od 1975. do 1988. godine.
Zlata koja su ispisala povijest
Njegov reprezentativni put s bivšom Jugoslavijom obilježen je nizom medalja koje rijetko tko može ponoviti. Kruna svega su dvije zlatne olimpijske medalje, osvojene na Igrama u Los Angelesu 1984. i četiri godine kasnije u Seoulu 1988. godine. Svjetsko zlato dodao je u Madridu 1986., a trijumfirao je i na FINA kupu u Solunu 1987. godine. Na europskim prvenstvima okitio se srebrima u Sofiji 1985. i Strasbourgu 1987. godine. Mediteransko zlato osvojio je u Casablanci 1983., a srebro je uzeo već u kapici reprezentacije Hrvatske 1993. u Languedoc-Roussillonu. Na Univerzijadi je osvojio srebro u Kobeu 1985. i broncu u Zagrebu 1987. godine.
Nezaboravni preokret u Los Angelesu
Posebno mjesto u njegovim sjećanjima zauzima finale Olimpijskih igara 1984. godine. Jugoslavija je gubila 5:2 od domaćina SAD-a, da bi na kraju ipak preokrenula i osvojila zlato. "To je jedna od onih utakmica koje se igraju jednom u karijeri. Ma kakvi, jednom u sto godina. Zlato je bilo u pitanju, igrali smo pred dvadeset tisuća ljudi. Postigao sam prvi zgoditak, Amerikanci su kao domaćini sastavili najjači sastav koji im je ikad prije i poslije igrao na Olimpijskim igrama. Da su oni osvojili zlato, vjerojatno bi se vaterpolo profesionalizirao u Americi. Izgubili su taj meč živaca, a vaterpolo im je ostao na sveučilišnoj razini do danas", prisjetio se Paškvalin za Dnevno.hr.
Inozemna karijera i povratak kući
Nakon odlaska iz Mladosti 1988. godine, njegov talent prepoznali su i veliki europski klubovi. Od 1988. do 1990. igrao je za talijanski Pro Recco, a potom za Bresciu od 1990. do 1992. godine. Uslijedila je francuska epizoda u Nici od 1993. do 1994., gdje je osvojio prvenstvo 1993. i kup Francuske 1994. godine. Nakon toga se vratio u Bresciu gdje je igrao do 1996., da bi karijeru završio u zagrebačkom Medveščaku 1998. godine u dobi od 37 godina, nakon gotovo 20 godina profesionalnog ritma.
Od bazena do direktorskih fotelja
Diplomirani pravnik Tomislav Paškvalin nije dugo mirovao. Već 1997. godine postao je direktor Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica, a tu dužnost obnašao je do 2008. godine. Od 2002. do 2009. bio je predsjednik Vaterpolskog kluba Medveščak, a od 2000. do 2004. član predsjedništva Mladosti. Bio je i član povjerenstva za kapitalne objekte u Gradu Zagrebu od 2006. do 2008. godine. Njegov angažman u sportu nastavio se kroz članstvo u Upravnom odboru Hrvatskog vaterpolskog saveza, dopredsjedništvo Hrvatskog kluba olimpijaca te mjesto ravnatelja Centra za istraživanje i razvoj sporta od 2010. godine. Kasnije je bio i član Nadzornog odbora HOO-a te predsjednik Kluba zagrebačkih olimpijaca.
Vaterpolo je ostao i obiteljska tradicija. Njegov sin Fran Paškvalin nastavio je očevim stopama i bio je vaterpolski reprezentativac Hrvatske, potvrđujući da sportski geni i ljubav prema ovom sportu u obitelji Paškvalin ne blijede.