Europa ovog ljeta kao nemoćni promatrač vlastite sudbine
Ratovi, klimatske katastrofe i migrantski valovi razotkrivaju ograničen utjecaj kontinenta na ključne krize koje ga izravno pogađaju.
Ratovi, klimatske katastrofe i migrantski valovi razotkrivaju ograničen utjecaj kontinenta na ključne krize koje ga izravno pogađaju.
Europa se i ovog ljeta našla u poziciji promatrača dok ključne globalne krize oblikuju njezinu sudbinu bez njezina značajnijeg utjecaja. Hoće li američki predsjednik Donald Trump eskalirati sukob s Iranom i time izazvati novi skok cijena nafte? Hoće li klimatske promjene izazvati još razornije požare diljem kontinenta? I hoće li iznenadni migrantski val iz Maroka u španjolsku enklavu Ceutu produbiti podjele među europskim čelnicima i ojačati krajnju desnicu? To su samo neka od gorućih pitanja koja opterećuju europske vlade, a na koja imaju vrlo ograničen utjecaj, pozivajući se na analizu The New York Timesa.
Iako se većina europskih država protivila američko-izraelskom ratu s Iranom, njegove posljedice već osjećaju građani kroz skuplje gorivo, rast cijena hrane i veće troškove putovanja. Iako su najavljivali potporu za osiguranje nesmetanog prolaza kroz Hormuški tjesnac nakon stalnog prestanka borbi, čini se da će Europa o idućoj etapi sukoba saznati uglavnom iz Trumpovih društvenih objava, a ne putem diplomatskih kontakata.
U travnju 2026. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska najavili su plan moguće pomorske operacije za zaštitu plovidbe kroz Hormuški tjesnac, no operacija je zasad odgođena zbog nastavka povremenih sukoba. Situaciju dodatno zaoštrava Trumpova retorika, američki predsjednik poručio je da će Teheran biti "vrlo snažno pogođen" ako uskoro ne omogući slobodnu plovidbu. Ovakve izjave povećavaju tjeskobu u Europi, koja bi prva osjetila ekonomske posljedice eventualnog proširenja sukoba.
Više od četiri godine nakon početka ruske invazije, Europa još nije pronašla rješenje za rat u Ukrajini. Europske zemlje i Velika Britanija dale su Kijevu milijarde dolara potpore, nametnule su restrikcije Rusiji i primile milijune ukrajinskih izbjeglica kroz posebne zaštitne mjere. Nakon Trumpova povratka u Bijelu kuću 2025. i njegovih signala o približavanju ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, Britanija, Francuska, Njemačka i druge države osnovale su "Koaliciju voljnih" za zaštitu interesa Ukrajine u mogućim mirovnim pregovorima.
U tajnim razgovorima nastojale su približiti pozicije ukrajinskog i američkog čelnika, što je, prema mišljenju nekih stručnjaka, spriječilo mogući sporazum između Trumpa i Putina koji bi bio nepovoljan za Ukrajinu. Ipak, europski čelnici suočeni su s realnošću da se o njihovoj sigurnosti često odlučuje bez njih. Ukrajinska sigurnosna analitičarka Lesja Ogrizko u članku za Atlantic Council istaknula je da će nadolazeći mjeseci biti najteži ispit za europske težnje prema strateškoj neovisnosti.
Dok se nosi s geopolitičkim krizama, kontinent istovremeno trpi sve izraženije posljedice klimatskih promjena. Europa se zagrijava brže od ostalih kontinenata, a u Britaniji je zabilježen najsušniji srpanj u zadnjih dvjesto godina. Požari u šumama Francuske i Španjolske natjerali su preko 300 tisuća ljudi da napuste svoje domove, dok su u Grčkoj vatrogasci poginuli u borbi s vatrom koja još nije potpuno pod kontrolom.
Europske države već gotovo dva desetljeća dijele zajednički stav o opasnostima klimatskih promjena, no nakon Trumpova dolaska na vlast produbile su se razlike između Europe i Sjedinjenih Država, što otežava globalne napore u borbi protiv klimatskih promjena.
Novu političku buru izazvao je nagli dolazak desetaka tisuća ljudi u španjolsku enklavu Ceutu na sjevernoafričkoj obali. Španjolski lijevi premijer Pedro Sánchez, inače poznat po relativno otvorenom pristupu legalnim migrantima, zauzeo je čvrst stav prema ilegalnim prelascima granice iz Maroka. Vlasti su odmah mobilizirale vojsku, a većina migranata je tijekom vikenda vraćena preko granice. Također se postavlja plutajuća prepreka uz morski dio granice.
Ovaj događaj otkrio je velike nesuglasice unutar Europske unije. Ekstremno desne stranke, poput njemačkog AfD-a i francuskog Nacionalnog okupljanja, u zadnjih nekoliko godina uspješno iskorištavaju strah od migracija kako bi pridobile glasače. Čak 22 države članice osudile su Španjolsku odmah nakon priljeva migranata, a neke su predlagale i kratkotrajno izbacivanje te zemlje iz schengenske zone. Sánchez im je uzvratio optužbama za sebičnost.
Unatoč svim problemima, Europa nije ostala pasivna, koordinirala je pomoć Ukrajini, razvila zajedničke klimatske politike i zadržala snažan gospodarski utjecaj. No mnogi vjeruju da EU još uvijek nije dovoljno ujedinjena kada se suoči s velikim svjetskim krizama. Richard Haass, dugogodišnji predsjednik think tanka Council on Foreign Relations, smatra da Europa nije samo žrtva okolnosti nego i vlastitih odluka, premalo je ulagala u sigurnost i nije se dovoljno dobro organizirala za zaštitu vlastitih interesa.
Isto vrijedi i za napredak umjetne inteligencije, gdje Europa uglavnom ostaje pasivna dok SAD i Kina određuju glavne trendove. Temeljni problem Europe, zaključuje Haass, možda najbolje opisuje rečenica: "Cjelina je mnogo manja od zbroja svojih dijelova."
