Na današnji dan 1995. godine počela je operacija Oluja, najvažnija akcija hrvatskih vojnih snaga u Domovinskom ratu, kojom je u samo 84 sata oslobođena petina teritorija Republike Hrvatske.
Na današnji dan, 4. kolovoza 1995. godine, u pet sati ujutro započela je vojno-redarstvena operacija Oluja, najpoznatija i najvažnija akcija hrvatskih vojnih snaga u Domovinskom ratu. U samo 84 sata, prema podacima Večernjeg lista, oslobođeno je više od 10.000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, dok Index.hr navodi precizniju brojku od 10.400 četvornih kilometara. Time je praktički okončana paradržava Republika Srpska Krajina.
Uoči Oluje, trećina hrvatskog teritorija bila je okupirana, a s njega je prognano 600 tisuća Hrvata i nesrba. Rat je počeo krvavim Uskrsom 1991. godine i trajao četiri godine. Hrvatski politički i vojni vrh još je u jesen 1994. procijenio da je Hrvatska vojska dosegnula potpunu operativnu sposobnost za oslobađanje okupiranih dijelova zemlje, no međunarodna zajednica tada nije davala zeleno svjetlo za konačnu vojno-oslobodilačku operaciju. Zaokret se dogodio zbog bojazni da će srpski vojni zapovjednik Ratko Mladić, nakon strašnog pokolja u Srebrenici, identičan scenarij ponoviti u Bihaću nad 40 tisuća ljudi.
Oluja je počela snažnom topničkom i raketnom paljbom po srpskim položajima na bojišnici čija se duljina, ovisno o izvoru, procjenjuje na više od 600 do 630 kilometara. Bila je to najduža bojišnica u Europi od završetka Drugog svjetskog rata. Usporedbe radi, kako navodi Večernji list, bojišnica u Ardenima bila je pet puta kraća.
Operaciju su organizirali zapovjednik HV-a Zvonimir Červenko te generali Miljenko Crnjac, Petar Stipetić, Luka Džanko, Mirko Norac i Ante Gotovina. Odlučnost i moral bili su na iznimnoj razini. "Trebalo ih je 'držati na lancu' da odmah ne krenu u Oluju", prisjetio se umirovljeni general Marijan Mareković nakon operacije Bljesak. Motiviranost potvrđuju i brojke: odazvalo se 72 posto pričuvnog sastava od ukupnog broja upućenih poziva, odnosno 99 posto od plana popune borbenog stroja.
Već idućeg dana, 5. kolovoza, pripadnici 4. i 7. gardijske brigade oslobodili su Knin, a točno u podne na kninskoj tvrđavi zavijorila se hrvatska zastava. Prema Index.hr-u, oslobođeni su i Lovinac, Gračac, Drniš, Benkovac, Obrovac i mnoga druga naselja. Dana 6. kolovoza oslobođeni su Petrinja, Glina, Slunj i Korenica, a kod Tržačkih Raštela na granici na rijeci Korani susrele su se postrojbe Hrvatske vojske pod generalom bojnikom Marijanom Marekovićem i 5. korpus Armije Bosne i Hercegovine pod generalom Atifom Dudakovićem.
Dana 7. kolovoza u 18 sati ministar obrane Gojko Šušak objavio je kraj operacije, a prijenos je putem radija i televizije slušalo više od dva milijuna ljudi. Idućeg dana, 8. kolovoza, predao se pukovnik Čedomir Bulat, zapovjednik 21. korpusa "Srpske vojske Krajine", u Topuskom, čime je završen operativni dio Oluje. Hrvatske snage ušle su 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni te stale na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Olujom je okončana i srpska opsada Bihaća, koja je trajala 1201 dan. Operacija je omogućila nastavak napadnih operacija HV-a, HVO-a i Armije BiH, koje su pod pritiskom međunarodne zajednice rezultirale sklapanjem Daytonskog sporazuma 21. studenog 1995., potpisanog u Parizu 14. prosinca 1995. godine. Do 15. listopada 1995. hrvatske snage stigle su na 23 kilometra do Banje Luke. Rat u Hrvatskoj završio je, a istočna Slavonija mirno je reintegrirana do 1998. godine.
U operaciji je, prema Večernjem listu, angažirano gotovo 200.000 hrvatskih vojnika. Poginula su 243 hrvatska vojnika i policajca, a više od tisuću ih je ranjeno. Nakon Oluje iz Hrvatske je otišlo oko 200.000 Srba. Od 2002. godine 5. kolovoza obilježava se kao Dan pobjede i Dan hrvatskih branitelja. Simbolički, Oluja je okončana u studenome 2012. godine, kada su se generali Ante Gotovina i Mladen Markač vratili iz Haaga, a protiv Hrvatske je odbačena optužba za udruženi zločinački pothvat.
