Hrvatska vojska u modernizaciji: izazovi male NATO članice
Nakon ruske invazije na Ukrajinu Hrvatska ubrzava vojnu transformaciju, ali se suočava s problemima regrutacije i tehničke zastarjelosti opreme.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu Hrvatska ubrzava vojnu transformaciju, ali se suočava s problemima regrutacije i tehničke zastarjelosti opreme.
Hrvatska ubrzava modernizaciju svojih oružanih snaga u kontekstu pojačanih geopolitičkih napetosti u Europi, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Proračun za obranu povećao se na više od 3 posto BDP-a, što je iznad NATO standarda koji od članica zahtijeva minimalno 2 posto. Aktivne snage broje oko 15.000 vojnika i 21.000 rezervista, a Ministarstvo obrane, na čijem je čelu Ivan Anušić, provodi niz programa modernizacije.
Jedan od ključnih projekata je nabava američkih borbenih zrakoplova F-16, kojima se modernizira Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Hrvatska je profesionalnu vojsku osnovala 1992. godine, tijekom i neposredno nakon Domovinskog rata, a od 2009. godine članica je NATO-a, što izravno oblikuje vojnu doktrinu i međunarodni angažman. Mornarica i zrakoplovstvo u procesu su sustavne obnove jer tehnička opremljenost još uvijek zaostaje za zapadnoeuropskim standardima.
Pored financijskih i tehničkih izazova, hrvatska vojska suočava se s problemom privlačenja i zadržavanja vojnog osoblja. Iseljavanje i demografske promjene smanjuju bazu potencijalnih regruta, što je dugoročni strukturalni problem. Istovremeno, prema dostupnim procjenama, Hrvatska se suočava s takozvanim hibridnim prijetnjama, uključujući dezinformacijske kampanje i cyber napade, što zahtijeva ulaganja i u nemilitarne segmente obrane.
Hrvatska graniči s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Slovenijom, što njezinu sigurnosnu strategiju čini složenijom od one tipičnih zapadnoeuropskih članica saveza. General Mirko Sundov, načelnik Glavnog stožera, vodi operativnu transformaciju oružanih snaga u skladu s NATO standardima. Predsjednika Marko Milanović ima ustavnu ulogu vrhovnog zapovjednika, što u kombinaciji s političkim razlikama prema Vladi povremeno komplicira jedinstvenu obrambenu politiku. Ministarstvo obrane redovito sudjeluje u NATO misijama i vojnim vježbama, čime se nastoji održati operativna sposobnost i interoperabilnost sa saveznicima.
