Marina Galović, predsjednica Udruge povrćara Grada Zagreba i Zagrebačke županije, upozorava da su domaći OPG-ovi na rubu opstanka zbog niskih otkupnih cijena, uvoza i izostanka državne zaštite.
Hrvatski mali proizvođači povrća suočavaju se s egzistencijalnim izazovima koji prijete opstanku obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Marina Galović, vlasnica OPG-a u zagrebačkim Strugama i predsjednica Udruge povrćara Grada Zagreba i Zagrebačke županije, u razgovoru za N1 otkrila je razmjere pritiska s kojim se svakodnevno nose.
Udruga, koja okuplja četrdesetak OPG-ova sa šireg zagrebačkog područja, osnovana je s ciljem razmjene informacija, no Galović ističe da samo udruživanje nije rješenje bez sustavne promjene.
"Poslovno udruživanje OPG-ova nije moguće sve dok se u Hrvatskoj ne donese zakon o zaštiti poljoprivredne proizvodnje i dok se strane trgovačke lance ne prisili da uzimaju domaće proizvode. Sve dok Vlada ne napravi taj korak, mi od udruživanja OPG-ova nemamo ništa", poručila je Galović.
Jedan od ključnih problema, prema njezinim riječima, leži u činjenici da ugostiteljski i turistički sektor nema interesa za domaće proizvode jer su skuplji od uvoznih. Masovna proizvodnja u zemljama poput Italije omogućuje znatno niže cijene, što hrvatske proizvođače čini nekonkurentnima.
"Mi smo im preskupi jer je naša proizvodnja manja, a cijene su više. Zato svi oni idu u Italiju kupovati namirnice koje potom prodaju pod hrvatski proizvod. Tamo je proizvodnja masovna pa su cijene niže. Primjerice, u Italiji je kilogram tikvica 30 centi, a kod nas 80 centi do jednog eura. Tamo naš ugostitelj dobije tri kilograma za jedan kilogram naše tikvice. Gledaju da prođu povoljnije kako bi smanjili cijenu obroka, ali u konačnici ne smanjuju ništa nego si povećavaju zaradu", tvrdi Galović.
Galović naglašava da problem nije u nedostatku robe ili kapaciteta za udruživanje, već u odbijanju trgovačkih lanaca da otkupljuju domaće proizvode po fer cijenama.
"Nije stvar u udruživanju OPG-ova. Ja ih već danas mogu udružiti tisuću. Imali bi masu robe, ali što bi radili s njom kada je trgovački lanci ne žele uzeti? Oni daju 35 centi za kilogram paprike u otkupu i 20 centi za kilogram tikvice i time nas ucjenjuju jer je to ispod naših proizvodnih cijena. Vani su cijene takve zbog masovne proizvodnje, a to kod nas ne funkcionira", objašnjava.
Pritom ističe kako Hrvatska ima ogromne neiskorištene potencijale. Trenutno se u povrtlarstvu radi na samo dva posto obradivih površina, a već se time pokriva 50 posto proizvodnje. No, proizvođači nemaju motivacije za širenje jer ni postojeće količine ne mogu plasirati na tržište.
Nedavne priče o cijenama cherry rajčica od 10 eura po kilogramu na tržnicama potaknule su raspravu o razlikama u maloprodaji. Galović pojašnjava da se cijene na tržnicama ne mogu uspoređivati s onima u trgovačkim lancima zbog drastično različitih količina i troškova poslovanja.
Dok jedan trgovački lanac dnevno proda tisuću gajbi rajčice, štand na tržnici proda tek jednu gajbu. Uz to, mjesečni trošak najma klupe na tržnici iznosi 500 eura, a s dnevnim troškovima za suncobran i vagu penje se na 1.000 eura mjesečno.
"Usto trebate sebi pokriti plaću, doprinose i troškove proizvodnje. Pa ako budem prodavala rajčicu za jedan euro, a ne za tri po koliko prodajem, neću si moći zaraditi za kruh. Normalno je da su cijene u maloprodaji veće. A trgovački lanci već deset godina u maloprodaji stavljaju veleprodajne cijene i uništavaju našu proizvodnju. Na Zelenoj tržnici mrkva s OPG-ova košta euro za kilogram, a trgovački lanci u maloprodaji drže cijenu od 60 centi. Meni je proizvodna cijena mrkve 70 centi i ne mogu je dati ispod toga", pojašnjava Galović.
Dodatan udarac domaćoj proizvodnji predstavljaju sve ekstremniji vremenski uvjeti. Zbog suše, proizvođačima koji rade po ekološkim standardima propadne i do 60 posto uroda jer povrće ne mogu adekvatno zaštititi od nametnika.
"Svi mi OPG-ovi u povrtlarstvu u Hrvatskoj radimo po zelenoj agendi i europskim standardima ekološke ispravnosti. No zbog toga imamo i do 60 posto otpada u ovim ekstremnim vremenskim uvjetima jer jednostavno ne možemo zaštititi povrće od svih nametnika. A dok se mi držimo zelenih agendi, istodobno na police trgovačkih lanaca dolazi povrće iz trećih zemalja koje tretirano raznim pesticidima. Bitna je samo zarada od uvoza, da PDV kaplje u državnu blagajnu, a nas k'o šljivi", zaključila je predsjednica Udruge povrćara Grada Zagreba i Zagrebačke županije.
