Ibrica Jusić s 82 godine otkriva
Legendarni šansonijer u iskrenom intervjuu progovorio o karijeri dugoj 62 godine, ljubavi, unuci i zašto mu je važnija energija od prostora u kojem nastupa.
Legendarni šansonijer u iskrenom intervjuu progovorio o karijeri dugoj 62 godine, ljubavi, unuci i zašto mu je važnija energija od prostora u kojem nastupa.
Kad čovjek sa 82 godine na leđima i više od šest desetljeća na sceni sjedne za stol i počne pričati, svaka rečenica nosi težinu proživljenog. Ibrica Jusić, pjevač čije su šansone obilježile generacije, u razgovoru s novinarom Hrvojem Krolom za Dubrovnik Portal nije štedio na humoru, emocijama i anegdotama koje otkrivaju zašto ga publika i dalje obožava.
Jusić ističe kako mu za nastup nije presudna raskoš pozornice, već iskrena emocija. "Nije važan prostor. Vi mene ne možete staviti da pjevam na smokvi ili na maslini, ja ću pjevati isto kao da pjevam u Carnegie Hallu ili Sydney Opera Houseu gdje sam nastupio", naglasio je. Ta neposrednost prati ga i izvan reflektora, što potvrđuje zgoda s nedavnog odlaska u vulkanizersku radnju u Zagrebu.
"Neki dan u Zagrebu sam mijenjao gume na autu i dođe mi čovjek, porazgovaramo se o svemu i svačemu. Kaže: 'Ibrica, mogu vas slikati da pošaljem mami?' Pošalje on mami, a mama odgovara: 'Pozdrav gospodinu Ibrici, pitajte ga sjeća li se kad me je 1974. učio plesati cha-cha'", prepričao je Jusić, dodavši kako je u diskotekama sedamdesetih znao nositi i po dvije-tri rezervne majice jer bi ga glazba potpuno ponijela.
Glazbenik je posebno ponosan na put koji je izgradio vlastitim snagama. "Nađite mi umjetnika svjetskih razmjera koji se 62 godine brine o svojoj karijeri bez menadžera, bez poguranaca, bez korupcije i bez klanova", izjavio je. Prisjetio se i početaka, citirajući stihove pjesme s kojom je 1968. godine pobijedio na Zagrebačkom festivalu: "Još uvijek ne znam neke važne stvari".
Životne nedaće, uključujući zatvaranja u Parizu i Njemačkoj, nisu ga slomile. "Uvijek sam se držao one: 'Što me ne slomi, to me ojača.' Kad to prođete, izlazite samo jači", rekao je Jusić.
Kad se ugase svjetla pozornice, društvo mu prave vjerni ljubimci. "Ovo mi je peti pas po redu, ali bojim se da će me baš on najviše emotivno iznerediti. Ima tako jak karakter", otkrio je. Posebno je opisao razliku između ljubavi kućnih ljubimaca: "Volim reći da je pasja ljubav jedna kategorija, a kad pridobijete mačju ljubav, to je ljubav izvan kategorije."
Ipak, najveću nježnost čuva za osmogodišnju unuku. "Kad sam vidio njezine radove koje je crtala s tri godine i pokazao ih Dimitriju Popoviću, čovjek nije mogao vjerovati", ispričao je Jusić. Uvjeren je da je riječ o iznimnom talentu: "To je talent koji se rađa jednom u sto godina. To treba podržati, ne forsirati, nego animirati i pratiti. Jako sam ponosan."
Iako su mu godine donijele mnogo iskustva, Jusić o ljubavi danas govori s dozom humora. Kroz vic o starom ljubavniku od 88 godina i njegovoj ljubavnici, slikovito je dočarao svoj stav: "Danas me napadaju više nego ikad. Ja kažem: 'Gdje ste bile prije 50 godina? Što me sad napadate, više nema ništa.'"
No, brzo se vraća na ozbiljniji ton: "Treba se pomiriti s vremenom u kojem živimo, biti svjestan svojih godina i svojih mogućnosti. Da nema ljubavi, ne bi svijeta bilo."
