Jemenski stručnjaci za dronove i iračke frakcije udružuju se pod iranskim vodstvom u utvrđenom uporištu Jurf al-Sakhar, skraćujući put do izraelskih gradova i stvarajući hibridnu prijetnju koju je teže otkriti i odvratiti.
Dok je izraelski obrambeni establišment razumljivo fiksiran na sjevernu granicu, Gazu i Siriju, tiši i opasniji pomak odvija se tisuću kilometara istočnije. Jemenski Houthiji i iranska mreža milicija u Iraku više nisu odvojeni problemi. Oni postaju jedno, a započelo je kao politička koordinacija i međusobne izjave solidarnosti koje su očvrsnule u nešto konkretnije: zajedničku operativnu prisutnost na iračkom tlu.
Prema detaljnim regionalnim izvještajima, uključujući istragu lista Asharq Al-Awsat s kraja srpnja 2026. i ranije procjene Washingtonskog instituta, radi se o funkcionalnom zapovjednom čvorištu koje donosi jemensku ekspertizu o dronovima u srce iranske infrastrukture u Iraku i stavlja je na znatno manju udaljenost od izraelskih gradova, piše Ynet News.
Središte ovog djelovanja nalazi se u utvrđenom uporištu milicija Jurf al-Sakhar u pokrajini Babil. To nije simbolični ured u Bagdadu ili privremena medijska ispostava. Njegova izoliranost, gusta kontrola milicija i zaštita pod okriljem moćnih proiranskih skupina čine ga idealnim okruženjem za tajno planiranje, tehničku obuku i logističko pripremanje. Udaljenost od nadzora središnje vlasti i pristup regionalnim prometnim koridorima dodatno pogoduju toj namjeni.
Iračka vlada pokazala se nesposobnom ili nespremnom razmontirati ove enklave. Službene izjave o državnom suverenitetu i obećanja da će se spriječiti korištenje iračkog teritorija za vanjske napade znače malo kada utvrđena područja poput Jurf al-Sakhara i dalje ugošćuju strane operativce i omogućuju regionalne operacije. Oslanjanje na Bagdad da diplomatskim pritiskom ili unutarnjim reformama riješi ovaj problem nije ozbiljna strategija, upozorava Ynet News.
Struktura ove prisutnosti nije neformalna. Regionalni izvještaji opisuju jasnu podjelu rada. Visoki predstavnik Houthija, Abu Idris al-Sharafi, upravlja odnosima na visokoj razini s vođama iračkih milicija i Snagama narodne mobilizacije (PMF). Stručnjaci poput Abu Ali al-Ezzija fokusiraju se na programe dronova, terensku obuku i prijenos tehničkog znanja stečenog godinama asimetričnog ratovanja u Jemenu. Logistički koordinatori, uključujući osobe prethodno aktivne u Damasku, upravljaju opskrbnim koridorima koji povezuju Siriju, Irak i Jemen.
Obavještajni rad i operativna sigurnost ostaju strogo odvojeni. Financijski kanali djeluju kroz dobrotvorne organizacije i komercijalne fronte u Nadžafu i drugim urbanim središtima. Novac se kreće kroz zaklade koje se predstavljaju kao humanitarne i kroz poduzeća koja uključuju mjenjačnice, brodarske tvrtke i lance restorana. Tehničko znanje prenosi se kroz instruktore.
Operativci Houthija ne dijele samo tehnologiju i zapovjedne strukture. Oni se integriraju u lokalne mreže, uključujući vjerske i obrazovne krugove u mjestima poput Nadžafa. Zajednički napori u širenju utjecaja i regrutaciji kroz dobrotvorne fronte pomažu u stvaranju šire baze podrške i operativaca. Ova društvena i ideološka integracija čini partnerstvo otpornijim i više ne ovisi o nekolicini zapovjednika ili privremenim taktičkim potrebama.
Rezultat je hibridna sposobnost koju je teže pripisati, teže poremetiti i teže odvratiti. Kada napad potekne s iračkog teritorija koristeći tehnologiju Houthija i mješovite posade jemenskog i iračkog osoblja, odgovornost postaje namjerno zamagljena. Udarite mete u Jemenu, a iračka lansirna infrastruktura ostaje netaknuta. Udarite unutar Iraka, a politički i diplomatski troškovi naglo rastu. Teheran je osmislio tu dvosmislenost kao dio strategije, a ne kao njezin nedostatak. Cilj je projicirati moć dok se istovremeno kompliciraju izraelske opcije odgovora i razvodnjava jasnoća odvraćanja.
Krajem srpnja 2026. elementi Houthija sudjelovali su u napadima pokrenutima s iračkog teritorija u koordinaciji s lokalnim oružanim skupinama, barem protiv saudijskih ciljeva. Iste mreže i iste geografske prednosti koje prijete saudijskoj infrastrukturi mogu se, uz samo skromnu prilagodbu, usmjeriti na izraelske gradove.
Analitičar Amine Ayoub, suradnik Middle East Foruma, u svojoj analizi za Ynet News navodi nekoliko ključnih preporuka za rješavanje ovog izazova. Izraelske obavještajne službe moraju proširiti svoje pokrivanje komercijalnih i financijskih kanala koji financiraju ove mreže u Nadžafu, Bagdadu i okolnim područjima. Otkrivanje fronti koje premještaju novac i poduzeća koja pružaju zaklon je ključno. Vojni planeri moraju poboljšati modele atribucije sposobne identificirati tehničke potpise zajedničkih ćelija za dronove i projektile čak i kada su organizacijske linije namjerno zamagljene. Strateške poruke prema Teheranu, Bagdadu i međunarodnim partnerima moraju biti dosljedne i nedvosmislene: geografska dvosmislenost neće pružiti imunitet, a oni koji ugošćuju, obučavaju ili olakšavaju napade na Izrael s bilo kojeg teritorija trebaju shvatiti da će cijena biti stvarna i znatna.
Paralelno s konsolidacijom na kopnu, Hormuški tjesnac, ključni plovni put za globalnu trgovinu energentima, bio je poprištem dramatičnog zastoja. Kapetan Mohammad Shafiqul Islam (51), zapovjednik broda za rasute terete Banglar Joyjatra, proveo je 115 dana zarobljen na moru nakon što su SAD i Izrael u veljači 2026. pokrenuli napade na Iran. Brod, unajmljen od tvrtke sa sjedištem u Singapuru, ukrcao je 39.000 tona čeličnih kolutova u katarskoj luci Mesaieed i 26. veljače stigao do vanjskih granica luke Jebel Ali u UAE.
"Pokušao sam ostati miran jer sam bio odgovoran za 31 život, brod vrijedan 40 milijuna dolara i teret vrijedan 8,2 milijuna dolara," ispričao je kapetan za AFP iz svog doma u bangladeškom gradu Cumilla. "Nešto je bilo u zraku. Bila je zloslutna atmosfera." U ranim jutarnjim satima 28. veljače posada je svjedočila zastrašujućem prizoru. "Vidjeli smo projektil pogoditi skladište nafte udaljeno samo 200 metara. Skladište je planulo."
Kao odgovor na napade, Iran je efektivno blokirao Hormuški tjesnac, zarobivši desetke brodova i mornara. Islamska revolucionarna garda uskratila je dopuštenje za prolazak brodu Banglar Joyjatra na samo 25 nautičkih milja od tjesnaca. Nakon višestrukih neuspješnih pokušaja, kapetan je uveo racioniranje hrane i vode. "Pokušao sam ih utješiti. Neki su cijeli dan provodili učeći Kuran, drugi su provodili vrijeme na TikToku. Samo sam želio da svi ostanu mirni," prisjetio se. Nakon što je u travnju proglašeno primirje, ponovno je pokušao, ali je opet odbijen. Brod je konačno dobio dopuštenje za prelazak 23. lipnja 2026. "Odahnuli smo. Bog nas je vodio."
Amine Ayoub upozorava da je istočni bok za Izrael postao stvaran. "Nova lansirna rampa sastavlja se pod iranskim nadzorom, bliže izraelskim populacijskim središtima nego što su to prijašnje sposobnosti Houthija dopuštale. Kombinacija jemenskog tehničkog iskustva i iračkog geografskog položaja stvara fleksibilniju i opasniju prijetnju od svake komponente zasebno," piše u svojoj analizi za Ynet News. Ignorirati je jer još nije najglasnija fronta značilo bi Izrael izložiti iznenađenju koje se moglo predvidjeti.
