Daniel Kinahan, vođa klana Kinahan, prošle je nedjelje izručen u Irsku, čime je završena era moćnog superkartela koji je kontrolirao trećinu uvoza kokaina u Europu, a u kojem je ključnu ulogu imao Edin Gačanin, državljanin BiH nadimka Tito.
Prošle nedjelje, uz vrlo stroge sigurnosne mjere, Daniel Kinahan, koji je na čelu ozloglašenog klana Kinahan i smatra se jednom od najutjecajnijih osoba u globalnom podzemlju, prebačen je iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u Irsku. Njegovo izručenje označilo je simboličan kraj moćnog superkartela, poslovnog konzorcija koji su uz njega činili Ridouan Taghi, Raffaele Imperiale i Edin Gačanin, bosanskohercegovački državljanin poznatiji po nadimku Tito.
Četvorka je posljednjih desetak godina živjela u Dubaiju, odakle je vodila razgranate kriminalne operacije vrijedne desetke milijardi eura, prema procjenama američke agencije za borbu protiv droga (DEA). Pad superkartela započeo je uhićenjima Taghija i Imperialea, nakon čega je Gačanin sklopio nagodbu s nizozemskim pravosuđem. Kinahan je najdulje ostao na slobodi, gradeći imidž uglednog biznismena bez sudskih repova, između ostalog i u svijetu profesionalnog boksa.
Superkartel nije funkcionirao po vertikalnoj hijerarhiji s jednim vođom na čelu, već kao svojevrstan poslovni konzorcij u kojem su Marokanac, Talijan, Irac i Bosanac uvezali svoje odvojene mreže. Cilj je bio jasan: staviti kontrolu nad čak trećinom ukupnog uvoza kokaina u Europu.
Gačanin je bio glavni most prema proizvođačima u Južnoj Americi te je koordinirao pomorski prijevoz prema Europi. Taghi je kontrolirao luke u Nizozemskoj i Belgiji te distribuciju na sjeveru kontinenta. Imperiale je bio zadužen za pranje novca, povezanost u Italiji i uvoz robe kroz južne europske rute. Kinahan je uspostavio putove za opskrbu prema Velikoj Britaniji i Irskoj, uključujući ključne rute koje su prolazile kroz Panamu i Meksiko.
Dubai im je služio kao mjesto gdje su mogli uživati u luksuzu, ali i biti sigurni, jer UAE nisu imali dogovore o izručenju s europskim zemljama tijekom mnogo godina. Tamo su se predstavljali kao legitimni poslovni ljudi, osnivali lažne tvrtke na Djevičanskim otocima i u Emiratima, te su kroz nekretnine i skupe projekte prali ogromne svote novca, u iznosu od stotina milijuna eura.
Istražiteljima su oči otvorile fotografije s vjenčanja Daniela Kinahana 2017. godine u raskošnom hotelu Burj Al Arab u Dubaiju. DEA je potajno fotografirala događaj i pokrenula akciju koja će dovesti do razotkrivanja cijele mreže. Francuska, belgijska i nizozemska policija uspjele su probiti šifrirane aplikacije koje su članovi kartela koristili za komunikaciju, čitajući im poruke, planove i dogovore u realnom vremenu.
Kada su kriminalci shvatili da su razotkriveni, Amerikanci i Australci podvalili su im novu, navodno ultrasigurnu aplikaciju ANOM. Sve što je kroz nju prolazilo završavalo je na serverima FBI-a, a podzemlje toga nije bilo svjesno. Kruna napora bila je operacija "Desert Light" ("Pustinjsko svjetlo") potkraj 2022. godine, kada je Europol koordinirao masovne racije u Europi i Dubaiju, uhitio desetke ključnih operativaca i razbio cijelu logističku mrežu u europskim lukama.
Ridouan Taghi osuđen je 2024. godine na Okružnom sudu u Amsterdamu na doživotni zatvor zbog niza ubojstava i krijumčarenja droge. Zbog straha od akcija podzemlja, presuda mu je izrečena u sudskom kompleksu De Bunker, blizu zračne luke Schiphol, a identitet sudaca nikada nije objavljen.
Raffaele Imperiale, koji je dobio nadimak Van Gogh jer su kod njega pronađene dvije ukradene slike tog poznatog nizozemskog umjetnika, od ljeta 2024. godine izdržava kaznu od 15 godina zatvora u Italiji. On je navodno progovorio i do kraja razotkrio superkartel, prepustivši državi umjetni otok "Tajvan" u Dubaiju procijenjen na oko 60 milijuna eura te nekoliko milijuna eura u bitcoinima.
Edin Gačanin uhićen je u Dubaiju u studenome 2022. godine, ali je zbog proceduralne pogreške pušten nakon samo dva mjeseca. To je bio početak njegovog priznanja krivnje i osude na sedam godina zatvora, uz obvezu plaćanja kazne od milijun eura. Puno ljudi smatra da je ta kazna bila preblaga, s obzirom na to da je bio optužen za šverc 2,4 tone kokaina i da ga je DEA smatrala jednim od glavnih aktera na europskom tržištu.
Slučaj Edina Gačanina posebno je zanimljiv zbog povezanosti sa samim državnim vrhom Bosne i Hercegovine. Dvanaest mjeseci prije nego što je osuđen, u Dubaiju je viđen u društvu Elmedina Konakovića, koji je ministar vanjskih poslova BiH. Sve je izašlo na vidjelo zahvaljujući porukama iz aplikacije Sky i kriptiranih telefona koje su koristili Gačanin i njegov zaštitar Dženis Kadrić, koji je bivši pripadnik specijalne policije. Konaković se branio da ga je pozvala "skupina građana iz BiH", ali nikada nije pojasnio kako su se u mobitelima Tita i Kadrića našli brojevi putovnica njega, njegove supruge i djeteta.
Čovjek koji ih je spojio je Gordan Memija, sin Mufide Memije, nekadašnjeg sarajevskog TV novinara i savjetnika Alije Izetbegovića. Memija ima kumsku vezu s Konakovićem, a Europol ga je u svojim analizama označio kao jednog od Gačaninovih suradnika. Na sudu je posvjedočio o susretu s Gačaninom 2016. godine u Sarajevu.
Nije moj prijatelj, poznanik je. Sreo sam ga kad je došao u Sarajevo, to je bilo prije četiri ili pet godina. Ja sam ga dočekao na sarajevskom aerodromu. Unajmljivao sam automobile tada. Taj automobil je bio prijavljen na moju firmu za korištenje. Nisam ja unajmio hotelsku sobu za njega, samo sam je rezervirao u hotelu "Bristol". Edinova majka mi je prijateljica i tražila je da mu pomognem oko par stvari kad dođe, pa sam to i učinio.
Kad je Gačanin posjećivao Sarajevo, a također i Hrvatsku, uz njega je bilo više članova specijalne jedinice federalnog MUP-a, koji su formalno bili na bolovanju. Kao zahvalu, policiji je poklonio 75 kompleta višenamjenskih specijalističko-taktičkih uniformi.
Ključni svjedok protiv Gačanina je njegov stric Mirza Gačanin, koji mu je bio drugi otac i mentor. Zajedno su izbjegli iz ratnog Sarajeva u Nizozemsku i krenuli u kriminal, ali su se uloge promijenile kada se stric prepao i postao policijski suradnik, potaknut informacijom da mu nećak sprema likvidaciju. Mirza Gačanin je 2022. godine osuđen na četiri godine zatvora zbog pranja novca i danas živi na slobodi, bojeći se Titove osvete i izručenja Bosni i Hercegovini.
