Kad je bilo najteže? Četnici su držali čuku Igla.
Na 31. obljetnicu Oluje branitelji Perica Prpić i Josip Bebek za RTL Danas prepričavaju dramatične trenutke s Velebita, zauzimanje ključne kote i ulazak u gotovo prazan Knin.
Na 31. obljetnicu Oluje branitelji Perica Prpić i Josip Bebek za RTL Danas prepričavaju dramatične trenutke s Velebita, zauzimanje ključne kote i ulazak u gotovo prazan Knin.
Hrvatska danas obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 31. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja. U akciji pokrenutoj 4. kolovoza 1995., hrvatske snage oslobodile su okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, otvorivši put kraju Domovinskog rata. Tri desetljeća kasnije, sudionici tih događaja i dalje s posebnom emocijom prizivaju sjećanja na dane koji su iz temelja promijenili Hrvatsku.
Predsjednik Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata "Ajkule" Perica Prpić za RTL Danas ispričao je kako je dočekao početak akcije na položajima na Velebitu. "Naježim se kad se sjetim poziva prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Čitanje proglasa... A u daljini smo čuli topovsku pripremu. Krenulo je... Prekrižiš se, zagrliš suborca i krenemo dolje niz Velebit. Poseban je to doživljaj kad znaš da nema nazad. Sve je to vrijedilo i nije nam žao", prisjetio se Prpić.
Pripadnik 4. gardijske brigade Josip Bebek za RTL Danas reporterki Nikolini Radić opisao je napredovanje prema Kninu iz smjera Bosanskog Grahova. Put nije bio jednostavan. "Došli smo negdje do pola puta i onda smo stali. Imali smo dosta jaki otpor. Četnici su držali jednu čuku koja se zvala 'Igla'. Teško smo je uzeli. Kad smo uzeli tu 'Iglu' onda je išlo sve glat", ispričao je Bebek prošle godine. Nakon što je ta dominantna kota pala, otpor je slomljen i put prema Kninu bio je otvoren.
Već sljedećeg jutra, nakon topničke pripreme, uslijedio je ulazak u grad. Bebek taj trenutak opisuje gotovo nestvarno: "Doslovno smo se ušetali u Knin." Grad ih je dočekao sablasno tih. "Bio je više prazan nego što je u njemu ljudi bilo. Sedma i Četvrta gardijska brigada nisu imale otpor, nije bilo potrebe da se bilo što događa", prisjetio se Bebek. Ipak, jedan ljudski susret ostao mu je urezan u pamćenje. "Jednog starijeg gospodina osobno sam doveo i predao u vojarnu. Kasnije je mogao odlučiti hoće li ostati u Kninu ili otići u Srbiju. Ne znam što je na kraju izabrao, ali poslije sam upoznao njegova brata koji mi je ispričao njihovu životnu priču."
Bebek je nakon rata ostao djelatni vojnik, a 2003. godine iz Splita se preselio u Knin, gdje i danas živi. "Vodim normalan život, kao i bilo gdje drugdje. I u Splitu i u Kninu imaš svoje prijatelje i posao. Nema tu velike razlike. Je li čovjek u Parizu ili u Kninu, isto je", zaključio je. Osvrćući se na značaj pobjede, Bebek je sažeo osjećaj čitave generacije: "San hrvatskog vojnika bio je doći u Knin. Nakon svake oslobađajuće akcije bili smo sretni, ali znali smo da će ulazak u Knin značiti kraj. To je bio finiš. Danas kad se sjetim toga, osjećam sreću i ponos. Imamo svoju državu, dosanjali smo taj san. Hvala dragom Bogu da se to više nikada nikome ne ponovi."
