Kako je Kijev prenio rat duboko u Rusiju
Analize vodećih svjetskih instituta otkrivaju kako je ukrajinska strategija napada na Krim, rafinerije i strateške bombardere promijenila tijek sukoba i značajno povećala troškove rata za Moskvu.
Analize vodećih svjetskih instituta otkrivaju kako je ukrajinska strategija napada na Krim, rafinerije i strateške bombardere promijenila tijek sukoba i značajno povećala troškove rata za Moskvu.
Od prvih dana ruske invazije u veljači 2022., Ukrajina je bila izložena masovnim raketnim i zračnim udarima na gradove, energetsku infrastrukturu te vojne i civilne objekte. No, kako je rat odmicao, Kijev je razvio vlastitu strategiju odgovora koja se od obrane i lokalnih protuudara pretvorila u ofenzivnu kampanju protiv ruskih vojnih, logističkih i energetskih ciljeva, kako na okupiranim teritorijima, tako i duboko unutar teritorija Rusije.
Prema analizi Instituta za proučavanje rata (ISW), intenzivirani ukrajinski udari na logistiku, naftnu infrastrukturu i vojne objekte imaju za cilj otežati ruske ofenzivne operacije, povećati troškove rata i primorati Moskvu da raspoređuje protuzračnu obranu na sve većem broju lokacija.
Jedan od prvih velikih uspjeha Ukrajine bilo je potapanje raketne krstarice "Moskva", zapovjednog broda ruske Crnomorske flote, u travnju 2022. godine. Taj događaj označio je prekretnicu u pomorskom ratu. Nakon toga su uslijedili udari na zračnu bazu Saki, most kod Kerča te na vojne instalacije diljem okupiranog poluotoka Krima.
Londonski Royal United Services Institute (RUSI) navodi da je upravo kombinacija raketa dugog dometa, pomorskih dronova i specijalnih operacija postupno promijenila odnos snaga na Crnom moru. Rusija je bila prisiljena povući dio najvrednijih brodova iz Sevastopolja, dok je Ukrajina uspjela obnoviti pomorski izvoz unatoč ruskoj blokadi.
Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) ocijenio je taj potez kao "izuzetan pomorski uspjeh", naglasivši da je Ukrajina potisnula veliki dio ruske Crnomorske flote iz Sevastopolja i ozbiljno ograničila njezinu slobodu djelovanja u Crnom moru.
Dolaskom zapadnih raketnih sustava poput HIMARS-a, Storm Shadowa i ATACMS-a, Ukrajina je počela gađati aerodrome, zapovjedna mjesta i skladišta streljiva daleko iza linija bojišnice. Najviše pažnje privukli su udari na zapovjedno sjedište Crnomorske flote u Sevastopolju, zračne luke na Krimu te na okupljanja ruskih snaga u okupiranom dijelu Donbasa.
Prema analizi Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), prvi ukrajinski napadi projektilima ATACMS natjerali su Rusiju da razmisli o premještanju helikoptera i ostale zrakoplovne opreme na udaljenije baze. To je izravno smanjilo vrijeme koje letjelice mogu provesti u podršci operacijama na bojišnici zbog ograničenja dometa i potrošnje goriva.
BBC Verify je više puta, uz pomoć satelitskih snimaka i geolociranja, provjeravao opseg pojedinih ukrajinskih napada na vojne aerodrome, skladišta i brodove na Krimu, pri čemu je odvajao potvrđenu štetu od izjava sukobljenih strana.
Od 2024. godine ukrajinski odgovor dobio je novu dimenziju. Ciljevi više nisu bili samo vojni objekti, nego i rafinerije, spremnici goriva te logistički sustavi diljem Rusije. Financial Times piše da je Kijev promijenio strategiju i umjesto napada na spremnike počeo gađati ključne tehnološke dijelove rafinerija koje je najteže zamijeniti. Namjera nije bila izazvati spektakularan požar, već što duže zaustaviti rad postrojenja i povećati troškove ruske ratne ekonomije.
ISW navodi da Ukrajina vodi sustavnu kampanju udara na rusku logistiku, transport goriva, sustave protuzračne obrane i energetsku infrastrukturu s ciljem da oteža opskrbu okupiranog Krima i juga Ukrajine, dok istovremeno Rusiju primorava da raspoređuje protuzračnu obranu na sve većem broju lokacija. U sklopu te strategije, ukrajinski dronovi su 2024. godine dosegli čak i Sankt Peterburg.
Jedna od najzapaženijih operacija nosila je kodno ime "Paukova mreža". Tijekom te akcije, ukrajinski FPV dronovi, koji su prethodno tajno uneseni duboko u Rusiju, napali su strateške bombardere na nekoliko vojnih aerodroma. Reuters je, pozivajući se na dvojicu američkih dužnosnika, objavio da je u tom napadu pogođeno do 20 ruskih vojnih zrakoplova, od kojih je oko 10 potpuno uništeno.
Iako ukrajinski protunapadi nisu spriječili ruske raketne udare, prema procjenama ISW-a, CSIS-a i RUSI-ja, oni su znatno povećali ratne troškove za Moskvu, otežali opskrbu te prisilili Rusiju da dio vojnih snaga preusmjeri s bojišnice na obranu vlastitog teritorija.
