Kina preuzela kontrolu nad cijenama nafte: Tri poluge
Dok je rat u Iranu blokirao Hormuški tjesnac, Peking je tihim odlukama smanjio uvoz nafte za 5,5 milijuna barela dnevno i oborio cijene za 30 dolara, piše The Economist.
Dok je rat u Iranu blokirao Hormuški tjesnac, Peking je tihim odlukama smanjio uvoz nafte za 5,5 milijuna barela dnevno i oborio cijene za 30 dolara, piše The Economist.
Ubrzo nakon što je Iran učinio Hormuški tjesnac neprohodnim i onemogućio transport 14 milijuna barela sirove nafte dnevno, svjetsko tržište suočilo se s potencijalnom katastrofom. Dok su SAD i Japan iz hitnih zaliha plasirali rekordna dva milijuna barela dnevno, a zaljevske monarhije preusmjeravale naftu cjevovodima, ključni potez stigao je iz Pekinga. Kina je, prema analizi The Economista, od veljače do lipnja smanjila uvoz sirove nafte za polovinu, odnosno 5,5 milijuna barela dnevno, što je bilo dovoljno da cijenu barela snizi za 30 dolara (oko 50 KM).
Dugo vremena je Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) sa svojim saveznicima diktirala cijene kontrolom proizvodnje. Međutim, oslabljen istupanjem Ujedinjenih Arapskih Emirata i ograničenim kapacitetima preostalih članica, OPEC gubi primat. Na njegovo mjesto stupa Kina, čiju je novu ulogu sažeo jedan šef trgovine naftom za The Economist: "Kina je novi OPEC".
Za razliku od saveza OPEC+, koji odluke donosi konsenzusom 21 države, kineski centralni planeri djeluju jednostrano, prema naređenju predsjednika Xi Jinpinga. Peking je upotrijebio tri glavne poluge kako bi preuzeo kontrolu nad tržištem.
Prošle godine, dok su cijene padale, Kina je jeftino kupila 200 milijuna barela nafte, popunivši svoje rezerve na milijardu barela. Trgovci procjenjuju da su te kupovine podigle globalne cijene za 10 do 20 dolara po barelu prije izbijanja rata. Od 11,6 milijuna barela dnevnog uvoza u veljači, čak milijun barela odlazio je na gomilanje zaliha. Kada je kriza izbila, Peking je jednostavno prestao puniti skladišta.
Nakon što su posljednje predratne isporuke stigle krajem travnja, Kina je počela trošiti rezerve. Prema podacima kompanije Vortex, do srpnja su zalihe smanjene za 70 milijuna barela, a ukupno je od travnja do srpnja potrošeno 150 milijuna barela, odnosno 1,5 milijuna dnevno. Većinu su činile komercijalne zalihe državnih rafinerija. "Rafinerije obično moraju u mjesec dana nadoknaditi ono što povuku", objasnio je Tom Reed iz agencije Argus Media. No, vlasti su jednostavno preuzele naftu bez obaveze obnove. Emma Li iz Vortexa procijenila je da bi Kina ovaj tempo mogla održavati još četiri mjeseca prije nego bi se Peking zabrinuo zbog niskih razina zaliha.
Kao drugi najveći prerađivač nafte na svijetu, Kina je u ožujku naredila rafinerijama da prekinu potpisivanje novih izvoznih ugovora i raskinu mnoge postojeće. Izvoz rafiniranih derivata između veljače i travnja smanjen je za gotovo polovinu, na 430.000 barela dnevno. To je uključivalo 180.000 barela visokorafiniranog mlaznog goriva, čime su rafinerije uštedjele 1,2 do 1,8 milijuna barela sirove nafte dnevno.
Ograničavanjem izvoza Kina je osigurala više goriva za domaće tržište i preusmjerila sirovu naftu za proizvodnju ključnih sirovina koje inače uvozi iz Zaljeva. Iako rafinerije time gube zaradu, to je financijska žrtva koju Komunistička partija svjesno prihvaća.
Treći ključni potez bilo je smanjenje unutarnje potrošnje. U lipnju su kineske rafinerije prerađivale 2,7 milijuna barela dnevno manje nego godinu ranije. Proizvodnja benzina pala je za 14 posto, a dizela i mlaznog goriva za po 21 posto. Vlasti su dopustile rast cijena goriva, pa su se građani okrenuli metrou, biciklima i električnim taksijima. Punjenje električnih vozila na autocestama tijekom nacionalnog praznika u svibnju poraslo je za 55 posto u odnosu na godinu prije.
Ciaran Healy iz Međunarodne agencije za energiju (IEA) procijenio je da je Kina u prva dva mjeseca rata trošila 10 posto manje benzina i kerozina. Lokalne vlasti odgodile su infrastrukturne radove, štedeći dizel, a petrokemijska industrija prilagodila se proizvodnjom polimera iz uglja i etana.
Unatoč dramatičnim mjerama, kineska ekonomija nije posrnula. Rast BDP-a u drugom kvartalu iznosio je 4,3 posto, što je najslabiji rezultat od kraja 2022. godine, ali za to nisu krivi naftni šokovi već slaba ulaganja i kriza nekretnina. Michal Meidan iz Oksfordskog instituta za energetska istraživanja napomenuo je da vlada još uvijek može posegnuti za strateškim rezervama koje je jedva dotakla.
Ipak, Kina ne može zauvijek smanjivati uvoz za 5,5 milijuna barela dnevno. Dok OPEC može godinama održavati smanjenu proizvodnju, kineske zalihe nisu beskonačne. Jedan neimenovani distributer otkrio je da je upravo prodao zalihe polietilena koje su u njegovom skladištu stajale od 2021. godine. No, rat u Iranu pokazao je da Kina može samostalno stabilizirati globalno tržište nafte mjesecima, što je moć o kojoj razjedinjeni naftni kartel može samo sanjati.