Kraj rata u Ukrajini do kraja godine?
Masahiro Matsumura smatra da će ishod odrediti demografija, a ne vojni proboji. Posebno je istaknuo ulogu Njemačke u nastavku europske pomoći.
Masahiro Matsumura smatra da će ishod odrediti demografija, a ne vojni proboji. Posebno je istaknuo ulogu Njemačke u nastavku europske pomoći.
Rat u Ukrajini mogao bi do kraja 2026. godine ući u završnu političku fazu, a njezin ishod neće odrediti pojedinačni proboji na bojišnici ili napadi dronovima, već ključni strukturni faktori poput demografije, smanjenja američke pomoći i sposobnosti Europe da nastavi financirati ratne napore. Masahiro Matsumura, japanski ekspert za sigurnost i profesor međunarodne politike i nacionalne sigurnosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta St. Andrew's u Osaki, poznatog i kao Momoyama Gakuin, iznio je ovu procjenu.
Prvi i najvažniji stup Matsumurine analize, objavljene 6. kolovoza 2026. godine, odnosi se na dramatičan demografski pad Ukrajine. Profesor podsjeća da je zemlja nakon raspada Sovjetskog Saveza imala gotovo 52 milijuna stanovnika, no taj se broj desetljećima kontinuirano smanjivao. Uzroci su višestruki: nizak natalitet, iseljavanje, gospodarski problemi, ruska okupacija dijela teritorija i ogroman izbjeglički val koji je uslijedio nakon invazije 2022. godine.
Matsumura se poziva na izjave ukrajinskih dužnosnika i procjenjuje da na teritoriju pod kontrolom Kijeva trenutno živi oko 25 milijuna ljudi. Ovo smanjenje populacije izravno utječe na broj potencijalnih vojnika, ali i smanjuje poreznu bazu, radnu snagu i sposobnost države da samostalno financira osnovne funkcije bez vanjske pomoći. S druge strane, Rusija raspolaže višestruko većim stanovništvom i širim bazenom za novačenje, što Ukrajinu stavlja u strukturno nepovoljan položaj u dugotrajnom ratu iscrpljivanja.
Drugi ključan faktor Matsumura vidi u promjeni odnosa između Sjedinjenih Američkih Država i Europe. U prvim godinama invazije, Washington je pružao veći dio vojne i financijske podrške Ukrajini, ali je taj doprinos nakon političke promjene u SAD-u naglo opao. Zbog toga europske zemlje moraju preuzeti znatno veći teret troškova za obranu i funkcioniranje Ukrajine.
Profesor ističe Njemačku kao ključnu zemlju koja će odrediti koliko dugo Europa može održavati trenutnu razinu pomoći. Problem je što europske članice NATO-a nemaju dovoljne industrijske kapacitete da brzo zamijene američko oružje, streljivo, obavještajnu podršku i financiranje. Istovremeno, njihove vlade suočavaju se s pritiskom sporog gospodarskog rasta, visokih energetskih troškova, proračunskih ograničenja i nezadovoljstva birača.
Matsumura priznaje da su ukrajinski dalekometni napadi dronovima pokazali velik stupanj tehničke inovativnosti, pogodivši ruske rafinerije, skladišta, aerodrome i druge ciljeve duboko u ruskom zaleđu. Ipak, on smatra da takvi napadi uzrokuju samo operativne poteškoće, ali ne mogu ukloniti temeljnu neravnotežu u ljudstvu, industriji i proizvodnji oružja.
Kao povijesnu usporedbu, on spominje japanske balonske bombe Fu-Go iz kraja Drugog svjetskog rata. U to vrijeme, Japan je poslao na tisuće balona napunjenih eksplozivom, koje su vjetrovi u visokim slojevima atmosfere nosili prema Sjevernoj Americi. Iako je operacija izazvala pozornost i prouzročila neke žrtve, nije mogla utjecati na konačni ishod rata niti kompenzirati japansku slabost u konvencionalnom i industrijskom smislu.
Matsumura smatra da će se europske države suočiti s trima osnovnim izborima. Prva opcija je nastavak sadašnjeg modela financijske i vojne pomoći Ukrajini, ali autor tvrdi da dodatna oprema sama po sebi ne rješava nedostatak ljudi na bojištu. Druga opcija je izravnije uključivanje europskih snaga, na primjer za zaštitu određenih područja ili logističkih središta, što bi nosilo rizik izravnog sukoba NATO-a i Rusije. Treća mogućnost je politički dogovor koji bi obuhvaćao prekid vatre, zamrzavanje sukoba ili pregovore o rješenju uz jamstva sigurnosti za područja koja ostanu pod kontrolom Kijeva. Matsumura očekuje da će upravo pritisak gospodarskih i političkih ograničenja naposljetku usmjeriti Europu prema toj opciji.
"Obrisi kraja bit će vidljivi do kraja godine", procijenio je Masahiro Matsumura, profesor međunarodne politike i nacionalne sigurnosti.
Prema njegovom mišljenju, rat neće završiti naglim vojnim slomom jedne strane, nego kada politički lideri shvate da više ne mogu održavati trenutni intenzitet borbi. Kraj sukoba ne mora biti trajni mirovni ugovor; mogao bi biti formalno primirje, dugotrajno zamrznuti sukob ili dogovoreno obustavljanje neprijateljstava bez konačnog rješenja teritorijalnih sporova.
Valja napomenuti da Matsumurina procjena nije općeprihvaćen zaključak među sigurnosnim analitičarima. Prema analizi Međunarodnog instituta za strateške studije iz veljače 2026., obje strane i dalje imaju dovoljno materijalnih sredstava za nastavak borbi, a njihovi politički ciljevi ostaju nepomirljivi.
