Ljudski nemar kao ekološka bomba: Hrvatska plaća visoku cijenu
Požari otpada, ilegalna odlagališta i izlijevanja naftnih derivata ostavljaju dugoročne posljedice po tlo, vode i zdravlje građana.
Požari otpada, ilegalna odlagališta i izlijevanja naftnih derivata ostavljaju dugoročne posljedice po tlo, vode i zdravlje građana.
Tijekom posljednjih tridesetak godina, Hrvatska je doživjela velike ekološke štete koje nisu bile uzrokovane prirodom, nego ljudskom nepažnjom, lošim upravljanjem otpadom, nedostacima u održavanju tvornica i organiziranim kriminalom. Od zapaljene plastike i divljih deponija do istjecanja loživog ulja i dizela, šteta se brzo dogodi, ali popravak traje dugi niz godina, kako izvještava Narod.hr.
Prema definiciji, ekološka katastrofa može biti uzrokovana i ljudskim djelovanjem, poput ispuštanja kemikalija, nafte ili nepropisnog odlaganja otpada. U Hrvatskoj se ovi incidenti ponavljaju zbog slabog praćenja, dotrajale infrastrukture i interesa koji su važniji od zaštite prirode.
Jedan od najvećih nedavnih događaja bio je 4. listopada 2023. u poduzeću Drava International u osječkom predgrađu Brijest. Na otvorenom prostoru za skladištenje, velike količine otpadne plastike su se zapalile. Plamen je trajao nekoliko dana, prema nekim podacima do devet, i zahvatio je područje od nekoliko hektara s balama koje su bile visoke između 4 i 7 metara.
Tri vatrogasca su zadobila ozljede, a dim i otrovni plinovi, poput dioksina i formaldehida, proširili su se iznad grada i poljoprivrednih površina. Tvrtka je imala dozvolu za skladištenje najviše 20.000 tona otpada, ali snimke iz svemira i procjene vatrogasaca pokazivale su na mnogo veće količine.
Vlasnik je izjavio da je u vrijeme požara bilo oko 17.800 tona, dok su lokalne vlasti spominjale stotine tisuća tona. Sudski postupak protiv suvlasnika Zvonka Bedea i odgovornih osoba još uvijek nije završen; optuženi su za nepravilno skladištenje i nedostatke u zaštiti od vatre. Učinci su bili razorni: nakupljanje sitnih čestica plastike i štetnih materija na zemljištu i usjevima.
Najveći skandal posljednjih godina otkriven je 2025. na lokacijama oko Gospića, posebno u Bilajskoj ulici i na bivšem kompleksu PPK Velebit, te u Štikadama i drugim mjestima. Ilegalno je odloženo oko 37.000 tona miješanog industrijskog otpada, uključujući plastiku, medicinski i elektronički otpad te građevinske materijale, od čega je većina zakopana. Dio otpada uvezen je iz Italije i Slovenije.
Analiza Geotehničkog fakulteta otkrila je izuzetno visoke razine teških metala: bakar gotovo 100 puta veći od dopuštenog, a olovo deset puta veći od granice. U podzemnim vodama utvrđena je prisutnost PFAS-a, takozvanih "vječnih kemikalija", u koncentraciji do 200,5 ng/l, što je dvostruko više od dopuštene granice.
Protiv supružnika Josipa i Monike Šincek te drugih osoba USKOK je pokrenuo istražne radnje. Popravak bi mogao koštati desetke milijuna eura, a dio otpada namjerava se izvesti jer Hrvatska nema mogućnosti za njegovu preradu. Problem se također proširio na druga mjesta.
Tri značajna incidenta s naftnim derivatima obilježila su posljednje godine. Nakon obilnih kiša 2019. godine mazut je iscurio iz ostataka spremnika bivše tvornice glinice u Obrovcu, onečistivši Zrmanju i Novigradsko more. Procjene govore o stotinama kubnih metara mazuta ostavljenih u kršu tijekom loše sanacije. Zagađenje se rijekom proširilo sve do mora, a isti se problem ponavljao kroz nekoliko godina.
U studenom 2022. u Ližnjanu u Istri, crna masna mrlja loživog ulja onečistila je od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara obale. Analize su pokazale podudaranje s uzorcima iz Kostrene, gdje je nekoliko dana ranije došlo do izlijevanja iz Termoelektrane Rijeka. HEP je platio troškove čišćenja veće od milijun eura.
U travnju 2025. na Hvaru je iz podzemnog spremnika benzinske postaje Ine u Križnoj luci procurilo približno 17 tona dizelskog goriva. Onečišćenje je pogodilo obližnju uvalu i dio obalnog pojasa. INA je preuzela odgovornost i sanaciju, a kasnije analize su pokazale da more ipak nije trajno ugroženo za kupanje.
Posebno uporan problem su kninske lagune uz bivšu tvornicu TVIK, kasnije nazvanu DIV. Već desetljećima se u njih odlažu otpadne vode i ostaci loživog ulja, koji se prelijevaju u Orašnicu i Krku, što prijeti Nacionalnom parku Krka. Sanacija stoji zbog prebacivanja odgovornosti.
Svi navedeni primjeri ukazuju na isti obrazac: slab nadzor, spora reakcija vlasti i trajne štete za tlo, vode i zdravlje. Premda se prirodne nesreće ne mogu u potpunosti spriječiti, one izazvane ljudskim djelovanjem mogle bi se spriječiti pooštrenim kontrolama, bržom obnovom i istinskom odgovornošću. Bez toga, Hrvatska će i dalje plaćati cijenu nepažnje, kroz novac poreznih obveznika i kroz zdravlje svojih građana i prirode.
