Luka Stepančić otvorio dušu
Hrvatski rukometaš na humanitarnom spektaklu Marina Čilića progovorio o vrijednostima koje mu je donijela karijera, obiteljskim odricanjima i mukama s mađarskim jezikom.
Hrvatski rukometaš na humanitarnom spektaklu Marina Čilića progovorio o vrijednostima koje mu je donijela karijera, obiteljskim odricanjima i mukama s mađarskim jezikom.
U Karlovcu se održao humanitarni teniski spektakl Marina Čilića, a među uzvanicima se našao i Luka Stepančić, jedan od najboljih hrvatskih rukometaša proteklog desetljeća. U razgovoru za Hype TV podijelio je svoja iskrena promišljanja o karijeri, obitelji, životu izvan domovine i svemu pozitivnom što mu je sport pružio.
Stepančić se odazvao na Čilićev poziv bez imalo oklijevanja, svjestan plemenite misije koja stoji iza cijelog događaja. Osim prilike za druženje sportaša iz različitih disciplina, posebno ga se dojmio rad Zaklade Marina Čilića.
"Kad me Marin nazvao, odmah sam rekao da ću osloboditi taj dan. Osim što je lijepo druženje sportaša iz različitih sportova, iza cijelog projekta stoji jedna velika priča. Mislim da bi bilo ludost ne podržati nešto ovakvo", izjavio je Stepančić za Hype TV.
Naglasio je kako je program stipendiranja mladih sportaša i umjetnika, koji Zaklada provodi već godinama, na njega ostavio snažan dojam.
Iako u svojoj riznici ima europsko srebro s reprezentacijom i nastupe za renomirane europske klubove, Stepančić danas ističe da su najvrjedniji plodovi sporta oni neopipljivi. Iskreno je progovorio o žrtvama koje profesionalno bavljenje sportom nosi.
"Iz ove perspektive rekao bih da mi sport nije oduzeo gotovo ništa. Naravno, bilo je trenutaka kada nisam mogao biti na maturalnom putovanju ili sam zbog obveza propustio rođenje djeteta za jedan dan. Ali kada sve stavim na vagu, rukomet mi je dao puno više nego što mi je uzeo."
U prvi plan stavlja sklopljena prijateljstva i kumstva, proputovane destinacije i sve što je doživio, a što nadilazi same utakmice.
"Medalje i trofeji su lijepi, ali tek kasnije shvatiš da su ljudi koje upoznaš, jezici koje naučiš i iskustva koja stekneš zapravo ono najvrjednije što ti sport donese."
Njegov profesionalni put vodio ga je od Zagreba do Pariza, gdje mu se rodio sin, a posljednjih šest godina živi u Mađarskoj. Život u inozemstvu sa sobom je donio i potrebu učenja stranih jezika. Dok je francuski savladao zbog obiteljskih potreba, mađarski jezik mu i dalje predstavlja veliki izazov.
"Mađarski definitivno. Već šest godina sam tamo i još uvijek ga nisam uspio naučiti. Mogu nešto razumjeti i snaći se u jednostavnim situacijama, ali za pravi razgovor još uvijek je jako teško."
Na kraju je otkrio da, premda mu je rukomet život, uvijek rado prihvati teniski reket, osobito kad se radi o humanitarnim akcijama. Detaljan prilog novinarke Hype TV-a Petre Gajšak donosi još zanimljivosti iz Stepančićeve karijere i privatnog života.
