Milanović u Kninu: Kamate na javni dug veće su od izdataka za obranu
Predsjednik se protivi povećanju izdvajanja za obranu, a aktualnih nešto više od dva posto BDP-a smatra 'skoro dovoljnim'. Stručnjaci upozoravaju da je koncept krivo protumačio.
Predsjednik se protivi povećanju izdvajanja za obranu, a aktualnih nešto više od dva posto BDP-a smatra 'skoro dovoljnim'. Stručnjaci upozoravaju da je koncept krivo protumačio.
Kamate na javni dug upravo su sustigle iznos koji Hrvatska izdvaja za obranu, time je, po ocjeni predsjednika Zorana Milanovića, pređena Fergusonova granica, onaj kritični fiskalni alarm koji je 6. kolovoza 2026. u Kninu odlučio podijeliti s javnošću. Njegovo tumačenje tog ekonomskog koncepta, izneseno na svečanosti povodom obljetnice, odmah je izazvalo polemike jer se čini da je bit pravila shvatio na prilično specifičan način.
Fergusonovo pravilo, koje je predsjednik citirao u govoru, upozorava na trenutak kad se kamate na javni dug izjednače s obrambenim proračunom. "U ovom trenutku Hrvatska je prešla tu granicu", poručio je Milanović sugerirajući da se država našla u iznimno osjetljivoj poziciji, a u isti je koš ubacio i znatno moćnije igrače poput SAD-a, Francuske i UK-a. Time je, dakako, pokušao naglasiti da problem nije isključivo hrvatski, već dio znatno šireg globalnog trenda.
Umjesto da, kao Vrhovni zapovjednik, traži veća ulaganja u Oružane snage, Milanović je u Kninu grmio upravo protiv povećanja obrambenog proračuna. Trenutna izdvajanja, nešto više od 2% BDP-a, ocijenio je "skoro dovoljnim", što je stav koji se teško miri s titulom koju nosi, tim prije što dolazi u kontekstu globalne nestabilnosti.
U Knin je stigao u pratnji načelnika Glavnog stožera kojeg je sam imenovao, a za kojeg se nedavno doznalo da je izjavio kako je dužan bez pogovora poslušati svaku zapovijed koja nije ekstremno nezakonita. Ključni akteri, ovakvo tumačenje zapovjedne odgovornosti za sada toleriraju, u interesu očuvanja mira u državnom vrhu.
Osim ekonomskih argumenata, Milanović se oslonio i na dobro poznatu retoričku figuru, kao "džokera" je upotrijebio predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Milanović svjesno poseže za Vučićem znajući da ta tema "dobro kuri javnost", jednako kao što i Vučić u svojim istupima povlači Milanovića za slične potrebe. Recipročni odnos dvojice predsjednika odavno je postao predvidljiv element političke komunikacije u regiji.
