Na plus 35 voze vodu u šumu
Zbog nezapamćenih vrućina i suše, članovi Lovačkog društva Jastreb svakodnevno pune pojila i hranilišta, a susreti sa životinjama postali su gotovo intimni.
Zbog nezapamćenih vrućina i suše, članovi Lovačkog društva Jastreb svakodnevno pune pojila i hranilišta, a susreti sa životinjama postali su gotovo intimni.
Dok termometar pokazuje plus 35, jedini zvuk koji odjekuje osječkim šumama je prskanje vode iz spremnika. Lovci Lovačkog društva Jastreb, koji djeluje na području Josipovca, Višnjevca, Petrijevaca i Retfale, pretvorili su se u dostavljače najdragocjenije tekućine. Zbog ekstremnih temperatura i suše koja je ispraznila prirodne kanale, voda je postala najveći problem za divljač, a oni su odlučili da im neće okrenuti leđa.
Prije svakog odlaska u lovište, rutina je stroga i neizbježna. "Dezinfekcija se radi dva puta, na ulasku i izlasku iz lovišta. To je obveza svakog lovca koji sudjeluje u bilo kojoj radnji u šumi", objašnjava Goran Devetak, glavni lovnik Lovačkog društva Jastreb, Josipovac-Višnjevac-Retfala. Mjera je to opreza zbog stalne opasnosti od širenja afričke svinjske kuge, pa se pažljivo prskaju i gume automobila i obuća.
Kada prođu tu barijeru, kreće prava misija. Spremnici puni vode odlaze duboko u šumu, do mjesta gdje su prirodna pojila potpuno presušila. "Čak hrana nije toliki problem koliko voda. Ona sebi uvijek nađe hrane, divljač, ali vodu, teško", ističe Devetak. Zato su umjetna pojila sada jedini izvor pitke vode za srne, zečeve i drugu divljač.
Životinje su brzo naučile ritam svojih pomagača. Na pojila najčešće dolaze noću ili rano ujutro, ali nisu rijetki ni susreti licem u lice. Borislav Smiljan, član Lovačkog društva Jastreb, Josipovac-Petrijevci-Retfala, opisuje gotovo filmske scene: "Divljač stane i gleda, gleda, što radite, pogotovo ako konstantno nosite na jedno te isto mjesto. Navikla je da dolazite i onda stoji i gleda."
Smiljan, jedan od starijih članova, naglašava da ovako nešto ne pamti. "Ja sam jedan od starijih lovaca u ovom lovačkom društvu, ne pamtim ovakve astronomske vrućine i to je stvarno prirodna nepogoda za tu divljač", rekao je. Na hranilištima ostavljaju hranu, a na drveće postavljaju i mineralnu sol, pomažući životinjama na sve moguće načine.
Za lovočuvara Sinišu Husara, ovo nije samo obveza, već i strast. "To je ljubav prema životinjama, prema prirodi i svi mi dajemo maksimalno. Pogotovo sad, u ovim uvjetima kakvi su sada, moramo dati sve od sebe da sačuvamo to malo divljači što nam je ostalo", poručuje Husar. Njegove riječi potvrđuje i predsjednik društva Dubravko Brdar, svjestan težine situacije: "Teško im je, da, evo vidite kako je to, zapara je u šumi unutra, teško oni se nose s tim, zato im mi pomažemo koliko god smo to u mogućnosti."
Goran Devetak dodaje kako su svakodnevno u šumi i brinu ne samo o divljači, već i o cijelom lovištu. Posljedice suše vidljive su i na vegetaciji, a spasonosna kiša i dalje izostaje. "Zlata bi vrijedila, ali još je nema. Nadamo se da će doći, a dok ona ne dođe, mi ćemo nastaviti s našom prihranom i donošenjem vode", zaključuje Smiljan. Dok kap vode u šumi doista znači život, ovi lovci svojim djelima pokazuju njezin pravi smisao.
