Nakon 45 godina, iseljenik se vratio kući
Zemni ostaci Ilije Buljana vraćeni su iz Urugvaja u rodnu Hercegovinu i položeni u očev grob na starom groblju u Podištima, u nazočnosti četrnaest članova obitelji iz Argentine, SAD-a i Italije.
Zemni ostaci Ilije Buljana vraćeni su iz Urugvaja u rodnu Hercegovinu i položeni u očev grob na starom groblju u Podištima, u nazočnosti četrnaest članova obitelji iz Argentine, SAD-a i Italije.
Ilija Buljan je iz Urugvaja u svoju domovinu Hercegovinu prenesen nakon što je prošlo gotovo sto godina od njegovog odlaska u Južnu Ameriku, a četrdeset i pet godina nakon njegove smrti. Položeni su u očev grob na starom groblju u Podištima, objavio je portal Brotnjo.info, a prenio ABC Portal. Ovaj emotivni događaj okupio je četrnaest članova obitelji pristiglih iz Argentine, Sjedinjenih Američkih Država i Italije.
Ilija Buljan rođen je 18. kolovoza 1909. u Gornjem Velikom Ograđeniku, kao treći sin Pere i Jele rođene Prskalo. U dobi od nepunih dvadeset godina, 1929. godine, napustio je svoju rodnu Hercegovinu i krenuo u nepoznate krajeve Južne Amerike. Tamo su ga dočekali tuđi ljudi, jezik i običaji, uz tešku životnu situaciju i snove o povratku.
U Urugvaju je najprije radio kao vozač kamiona, a kasnije u državnoj službi zaduženoj za opskrbu stanovništva pitkom vodom. Dana 1. veljače 1958. godine, u Montevideu, oženio se s Marijom Soldo, rođenom Juričić, Hrvaticom iz Čitluka, koja je imala dvoje male djece, Jelom i Ivana, iz prethodnog braka. Zajedno su odgojili njenu djecu i svoja dva sina, Pedra Petra i Antonia Gabriela, u skladu s katoličkom vjerom.
U obitelji Buljan, koja se 80-ih godina 20. stoljeća preselila u Argentinu, njegovala se ljubav prema rodnom Brotnju i hrvatskom identitetu. Ilijina želja, izražena u poodmakloj dobi, da mu se pošalje voda iz stare čatrnje, kamen iz Hercegovine i grumen zemlje s koje su njegovi preci uzgajali duhan i vinovu lozu, svjedoči o njegovoj povezanosti s domovinom.
U Psalmu 139. stoji: "Bože, sve bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga." Te riječi, kako piše Brotnjo.info, posebno odjekuju uz priču o čovjeku čiji je životni put bio zapisan daleko od rodne grude.
Obred pokopa vodio je fra Branimir Novokmet, čerinski župni vikar. Na posljednjem ispraćaju, neki od članova obitelji već su dolazili u Hercegovinu, a nekima je to bio prvi posjet djedovu i pradjedovu zavičaju.
"Dragi Ilija, prošlo je 45 godina od tvoje smrti 1. lipnja 1981. u Urugvaju. Ljubav ne prestaje s odlaskom niti uspomene i sjećanja s vremenom. S tobom se danas sa zahvalnošću opraštamo dostojanstveno: ljudski, tužna srca i sa suzama u očima, kršćanski, s molitvom i vjerom u život vječni i ponovni susret. Dragi naš Ilija, onako kako si želio, vraćamo tvoje posmrtne ostatke tvome hercegovačkom kršu, tvojoj voljenoj zemlji, zemlji tvojih roditelja, u očev grob. Neka ti je laka hrvatska zemlja i mir duši tvojoj. Počivao u miru Božjem!", poručila je rodbina Ilije Buljana.
Ilijin težak život, koji je prošao bez povratka u rodni kraj, samo je jedan od mnogih primjera sudbina hrvatskih iseljenika tijekom dvadesetog stoljeća. Na brojnim grobljima diljem svijeta, ljudi pale svijeće u hrvatskim bojama i mole se na hrvatskom jeziku, kako je navedeno u zaključku portala Brotnjo.info.