Nakon dva europska zlata, Hrvat ide u Srbiju
Zoran Bajić, dvostruki trenerski prvak Europe s hrvatskim mladim reprezentacijama, danas putuje u Beograd na klupu Novog Beograda, kluba čiji je osnivač Aleksandar Šapić.
Zoran Bajić, dvostruki trenerski prvak Europe s hrvatskim mladim reprezentacijama, danas putuje u Beograd na klupu Novog Beograda, kluba čiji je osnivač Aleksandar Šapić.
Umjesto odmora na moru ili u gorama nakon sportskih uzbuđenja, hrvatski U-20 vaterpolski izbornik Zoran Bajić već danas kreće prema Beogradu, gdje će preuzeti klupu jakog suparnika hrvatskih klubova. Bajić, koji je dva puta bio trenerski prvak Europe, slavio je s U-19 selekcijom prije dvije godine, a ovog ljeta s U-20 momčadi, dok je u međuvremenu s Hrvatskom osvojio treće mjesto na svjetskom prvenstvu za mlade.
Novi Beograd, klub čiji je osnivač svojedobno najbolji svjetski vaterpolist Aleksandar Šapić, danas gradonačelnik Beograda, prošle je sezone dvaput mijenjao trenera. Poslije Radanovića i Mirovića, Šapić je nakratko vodio prvu ekipu, istovremeno obnašajući dužnost gradonačelnika Beograda.
Bajić je za Večernji list otkrio kako je došlo do kontakta s klubom. "Prepoznao me Aleksandar Šoštar, sportski direktor Novog Beograda, svojedobno ponajbolji svjetski vratar. Konzultiravši se s Aleksandrom Šapićem, osnivačem ovog mladog kluba i svojedobno najboljim svjetskim vaterpolistom, pozvali su me da budem njihov gost, da se bolje upoznamo i eventualno nađemo zajednički jezik. Na kraju smo se dogovorili za dvogodišnju suradnju, a to su najbolji uvjeti koje sam dobio u karijeri dugoj tri desetljeća. Želja mi je da ostavim neki trag, i ljudski i profesionalni."
Hrvatski stručnjak ne da se zbuniti ni činjenicom da je klub prošle sezone često mijenjao trenere. "Nije Šapić nikakva babaroga već on samo želi najbolje trenersko rješenje za svoj klub", poručio je Bajić, dodavši kako ga se ne tiču priče da Šapić "jede" trenere.
"Ne bojim se izazova i kojekakve priče me ne zanimaju kao i ona da je Šapić osoba koja 'jede' trenere. Kao dijete zagrebačkih ulica, moji jedini strahovi bili su vezani uz podizanje vlastite obitelji odnosno na to hoću li im biti pri ruci u teškim trenucima. Drugih strahova nemam."
Bajić je posebno istaknuo dojam koji je na njega ostavio Šapić. "Dugo nisam vidio osobu s toliko energije. Tijekom dana je obavljao posao gradonačelnika, a navečer je na treninzima izgledao kao da taj dan nije imao drugih obveza."
Zanimljivo je da je u tom klubu još prošle sezone radio Miodrag Mirović, danas pomoćnik trenera Mladosti Hrvoja Hrestaka, koji je pak preuzeo posao stratega žabaca kad je uprava početkom travnja smijenila Zorana Bajića.
Sa svojim izabranicima, Baja je slavio i u bugarskom crnomorskom ljetovalištu Varni, ali i pri dočeku u Zračnoj luci Franjo Tuđman. Osvrnuo se na put do zlata i izazove s kojima se reprezentacija suočavala.
"S obzirom na to da je nama falilo sparinga jer smo s desetoricom ovih igrača ovog ljeta nastupali u finalu Svjetskog kupa u Sydneyu, gdje smo bili iznenađujuće dobri, ipak nismo imali stvarnu sliku o vrijednosti ove selekcije. Tim više što su na tom turniru prednjačili Pavlić, Čubranić i Brubnjak koje u ovom godištu na raspolaganju nismo imali. I zato smo se tražili tijekom turnira pa smo u nekim utakmicama u skupini činili dosta tehničkih pogrešaka kao što su kriva dodavanja, kontra faulovi i praktički smo, da tako kažem, sami sebi pucali u noge. Kad smo te pogreške sveli na minimum, dečki su pokazali ozbiljnu mentalnu zrelost, što nas je i odvelo do zlata."
Na pitanje koja je to formula za dobivanje momčadske kemije, Bajić je objasnio svoju filozofiju rada. "Ne bih ja sebe htio veličati, premda se neki umjetnički dojam mog 'kista' vjerojatno negdje i vidi. Radili smo metodološki i didaktički, po zahtjevima modernog vaterpola. Ima tu i nešto te hrvatske drčnosti, sportskog ponosa, koji nam daje snagu da, kada je najteže i najvažnije, budemo najbolji. Simbioza je to i nekih starih postulata, iz vaterpola bivše jugoslavenske škole, na tragu Ratka Rudića, Nikole Stamenića pa tako i sadašnjeg seniorskog izbornika Hrvatske Ivice Tucka. Nema tu prostora za nerad, neadekvatno ponašanje, nedisciplinu, sve je to 'stavljeno u škvare'."
Primjer discipline vidi se i iz načina na koji je momčadi dopustio slavlje nakon osvojenog europskog zlata u Varni. "Rekao sam momcima da imaju slobodno do jutra uz tri uvjeta, a to su da ne želim imati posla s policijom, vojskom i hitnom pomoći. Nemojte da me netko zove jer ćete ići busom kući. Sveukupno, oni su sazdani od dobrog materijala, i s ljudske i sa sportske strane."
Na kraju je čestitao kolegama Hrvoju Koljaninu i Bruni Sabioniju, trenerima ovoljetnih svjetskih juniorskih i kadetskih prvaka. "Svaka čast kolegama i ovo hrvatsko vaterpolsko ljeto zacijelo spada u Guinnessovu knjigu rekorda. Ne znam je li ijedna zemlja to isto dosad postigla. Znači da sustav rada s mladima u Hrvatskoj postoji, da Savez radi dobar posao."
