Hrastova i platanina stjenica, gotovo prozirni kukci veličine 3 do 4 milimetra, sve češće bockaju ljude. Pretpostavlja se da su u Hrvatsku unesene kamionskim transportom iz Turske, a učinkovitog rješenja za suzbijanje još nema.
Hrastova i platanina stjenica, gotovo prozirne bube koje po prirodi pripadaju biljojedima, posljednjih su se godina proširile po cijeloj Hrvatskoj. Iako su im primarna hrana biljke, sve češće bockaju i ljude, a stručnjaci zasad nemaju objašnjenje zašto se to događa.
Prema podacima koje je prenio Dnevnik.hr, platanina stjenica prvo je stigla iz SAD-a, a u Italiji je zabilježena još 1970-ih godina. Hrastova stjenica pojavila se oko 2000. godine. Ministarstvo poljoprivrede navodi kako su stjenice u Hrvatskoj prvi put registrirane 2013. godine u spačvanskom bazenu.
"Pretpostavlja se da su u Hrvatsku unesene kamionskim transportom iz Turske i prije 2013. godine. Od prvog bilježenja, hrastova mrežasta stjenica do sada se proširila na cijelo područje Hrvatske na kojem raste hrast, prvenstveno lužnjak, iz smjera istoka prema zapadu", priopćili su iz Ministarstva.
Profesor Boris Hrašovec sa Šumarskog fakulteta za Dnevnik.hr je rekao kako se ne zna zašto stjenice napadaju ljude. "Prvi medicinski podaci vezani za stjenice pojavljuju se u Italiji, gdje je zabilježeno više slučajeva osipa od njihovih uboda. Kod nas za sada nema medicinske dokumentacije o napadima hrastove i platanine stjenice", rekao je.
Milivoj Franjević, također sa zagrebačkog Šumarskog fakulteta, upozorio je na moguće posljedice za osjetljivije osobe. "Ljudi koji imaju osjetljiviji status imunološkog sustava mogli bi imati posljedice sa sekundarnim efektima, s otocima i crvenilom kože", izjavio je za Dnevnik.hr.
Hrvatski prirodoslovni muzej ističe kako je platanina stjenica česta u zagrebačkim parkovima te da su platane pod njihovim snažnim udarom. Usred ljetnih mjeseci, zbog žestine napada, platane su izgubile svoju dekorativnu ulogu gradskog zelenila, a njihovo lišće prerano poprima žutu boju, suši se i otpada.
Bube se pojavljuju već u svibnju, a nestaju tek ako padne kiša, i to u roku od tri do četiri dana. Građani se žale kako im se lijepe na kožu, kosu i odjeću, a ponekad ih i ubadaju.
Iako na našim prostorima stjenice imaju brojne prirodne neprijatelje poput bubamara, pauka i nekih grabežljivih vrsta stjenica, oni se ne mogu nositi s razmjerima širenja i značajnije smanjiti njihovu populaciju. Učinkovito i sustavno rješenje za suzbijanje za sada ne postoji.
Kako temperature padaju tijekom rujna i listopada, njihova se populacija smanjuje, što je pozitivna informacija.
