Od 12.500 do rijetkih relikvija: zagrebačke govornice
Prije ere mobitela bile su nezaobilazne na svakom koraku, a prva je postavljena još 1889. na zagrebačkom kolodvoru.
Prije ere mobitela bile su nezaobilazne na svakom koraku, a prva je postavljena još 1889. na zagrebačkom kolodvoru.
U vremenima kada mobiteli nisu bili dio svakodnevice, jedini način za obaviti poziv izvan doma bio je potražiti najbližu telefonsku govornicu. Danas su one gotovo zaboravljeni detalji gradskog krajolika, iako ih je nekada samo u Zagrebu bilo više od 12.500.
Prema podacima Hrvatskog telekoma, prije 2000-ih godina diljem metropole bilo je postavljeno više od 12.500 telefonskih govornica. Danas su one postale prava rijetkost, a mnogi prolaznici ih i ne primjećuju. Fotografkinja Lucija Ocko zabilježila je te preostale primjerke, svjedočeći o nestanku jednog dijela urbane infrastrukture.
Povijest javnih govornica u Hrvatskoj seže u 1889. godinu, kada je prva postavljena u zgradi zagrebačkog željezničkog kolodvora. Gotovo četiri desetljeća kasnije, 1928. godine, uključenjem prve automatske telefonske centrale u Zagrebu, na ulicama su se pojavile govornice koje su primale kovanice, označivši novu eru komunikacije.
U posljednjim desetljećima prošlog stoljeća za pozive su se koristile telefonske kartice, koje su mnogi i skupljali. Prije desetak godina počele su se pojavljivati nove, digitalne telefonske govornice, no ni one nisu uspjele vratiti stari sjaj. Danas ih gotovo nitko ne koristi, pa su s vremenom postale tek relikvije jednog prošlog vremena.
