Odesa živi rastrgana između rata i bezbrižnog ljeta

Na poznatoj plaži Lanžeron u Odesi temperatura se penje do 30 stupnjeva, a prizori su na prvi pogled posve uobičajeni za ljetnu sezonu. Posjetitelji leže zbijeni na ležaljkama i ručnicima, djeca se brčkaju u plićaku, a mladi skaču u more s molova. Iz obližnjih barova dopire glasna glazba. No, samo nekoliko metara dalje stoji vojno vozilo s mobilnim sustavom protuzračne obrane, podsjećajući sve prisutne da je rat dio njihove svakodnevice.

Prodavačica sušene ribe zna put do skloništa napamet

Na kraju jednog mola svoju robu nudi 16-godišnja Alina. Prodaje sušenu ribu, omiljeni ukrajinski zalogaj uz pivo, ali posao ovih dana ide slabo. "Ovaj je tjedan bio stvarno težak zbog stalnih napada", prepričava ona za Deutsche Welle. Više je puta morala ostaviti štand i potražiti zaklon. Srećom, sklonište nije daleko. "Samo ideš ravno, pa desno i uz stepenice gore. Tamo je sklonište", objašnjava Alina rutu koju je naučila napamet.

Nedugo nakon njezinih riječi sirene se doista oglašavaju, no gotovo nitko ne reagira. Većina kupača ostaje ležati, a djeca se i dalje igraju u vodi. Zračne uzbune postale su toliko česte da su se stopile sa svakodnevicom. Nekih se dana u Odesi oglase više od deset puta. Ruske snage često gađaju lučka postrojenja, udaljena tek oko kilometar od same plaže.

Odmor u sjeni granatiranja

Među posjetiteljima je i Serhij, koji je s obitelji u Odesu stigao prvi put nakon šest godina. Dolazi iz Nikopolja, grada znatno bližeg bojišnici. "Kod nas u Nikopolju je strašno. Svaki dan imamo napade dronovima i topničko granatiranje. Ovdje se čini nešto mirnije", opisuje Serhij kontrast između svoje svakodnevice i privremenog utočišta na obali. Obitelji je to prvi dan odmora, a na pitanje zašto su došli, odgovara jednostavno: "Djeca se trebaju odmoriti."

Viola, prodavačica suvenira, s malog štanda nudi ogrlice, magnete i kapetanske kape. Kaže da su se ljudi u Odesi naučili živjeti sa stalnom prijetnjom. "Mi smo ljudi od krvi i mesa. Naravno da se bojimo", priznaje. No, dodaje, psiha se s vremenom prilagodi. "Još jučer smo prodavali unatoč žestokom granatiranju. Napadi su bili vrlo snažni, i raketama i 'Šahedima'."

Duh grada koji odbija posustati

Unatoč opasnosti, kupci su se i dalje zaustavljali kod njezina štanda. Viola se prisjeća susreta s turistima iz Kijeva: "Ostajali su, baš kao i mi, nepokolebljivo na svom mjestu. Pitali smo neke od njih odakle dolaze. 'Iz Kijeva', odgovorili su. A mi smo rekli: 'Onda smo valjda supatnici'."

Kad popuste dnevne vrućine, Odesa ponovno oživi. Kafići i barovi u staroj jezgri pune se ljudima koji šeću Primorskim bulevarom do Potemkinovih stuba. S njih se pruža pogled na Crno more i lučka postrojenja koja su česta meta napada. U ovom gradu radost života i smrtnu prijetnju često dijeli tek nekoliko stotina metara.

Stvarnost se ne smije zanemariti

Dmitro Barinov, predsjednik Ukrajinskog udruženja luka, divi se otpornosti svojih sugrađana, ali upozorava da se opasnost ne smije podcijeniti. Mnogi turisti iz Harkiva i drugih istočnih dijelova zemlje dolaze upravo u Odesu jer im je relativno lako dostupna, kako bi djeca barem nakratko vidjela more. "Da uživaju na suncu i odu na plažu", kaže Barinov, ali dodaje ozbiljno upozorenje: "Nažalost, ljudi često zanemaruju stvarnu situaciju. Imamo mnogo tužnih primjera u kojima su ljudi u napadima bili ranjeni ili ubijeni. To se ne bi smjelo događati."

U međuvremenu, stotine kilometara dalje, rat ne jenjava. Prema podacima Državne službe za izvanredne situacije Ukrajine (GSČS), ruske snage su u noći 4. kolovoza 2026. izvele napade na skladišta u Dnjepropetrovsku, gdje su izbili veliki požari. U plamenu je nestala roba niza poznatih ukrajinskih brendova, uključujući skladište čokoladnih proizvoda Millennium, popularnog sladoleda Lasunka te proizvođača robe za svakodnevnu upotrebu Biosfera, čiji su brendovi Frekken Bock, Smile, PRO service, Novita, Vortex, Eventa i LayKit također uništeni. Zbog velikih gubitaka gotove robe očekuju se poremećaji u opskrbi diljem zemlje.