Oluja kroz dvije perspektive
Dok hrvatski branitelji ističu žrtvu i samostalno oslobađanje zemlje, Jovo Maksić svjedoči o 'paklu' i izbjegličkoj koloni tijekom operacije iz 1995. godine.
Dok hrvatski branitelji ističu žrtvu i samostalno oslobađanje zemlje, Jovo Maksić svjedoči o 'paklu' i izbjegličkoj koloni tijekom operacije iz 1995. godine.
Uoči 31. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, koja je započela 4. i 5. kolovoza 1995. godine, javnosti su se obratili njezini neposredni sudionici s radikalno različitim iskustvima. Dok hrvatski zapovjednici ističu vojni pothvat kojim je u 84 sata oslobođeno 14 posto okupiranog teritorija, srpski glumac Jovo Maksić, rodom iz Bosanskog Grahova, prisjeća se progona i izbjegličke kolone u kojoj se našao kao 22-godišnjak.
Emisija HTV-a "Studio 4" ugostila je umirovljenog časnika Hrvatske vojske Danijela Kotlara i ratnog zapovjednika 111. riječke brigade Denisa Dekovića. Njihova svjedočanstva donose potresne detalje o ljudskoj cijeni i odlučnosti hrvatskih snaga.
Danijel Kotlar ispričao je trenutak koji je obilježio njegovo ratno iskustvo, kada je posjetio postrojbu koja je pretrpjela gubitke. "Kada sam posjetio vojnike koji su bili s Borisom Garmom, gdje su imali njega poginulog i par ranjenih, i kada sam im predočio situaciju, kakvo je stanje na bojišnici i da moramo sutra ponovno krenuti, oni su ustali i rekli: 'Zapovjedniče, tko bi se od sramote mogao vratiti doma? Mi smo spremni i idemo ponovno u ostvarivanje naše zadaće'", prepričao je Kotlar za HRT.
Denis Deković osvrnuo se na česte tvrdnje da je Oluja bila unaprijed dogovorena akcija, ističući goleme hrvatske žrtve kao protuargument. "Prvi dan Oluje na cijeloj bojišnici poginuo je 121 hrvatski vojnik, ukupno 245, 1100 je bilo ranjeno, 15 se vodilo nestalima. Kada to pogledate, samim tim dođete do zaključka da to ne može biti dogovor u kojem imate 1500 izbačenih", rekao je Deković.
Posebno je istaknuo i izniman podvig Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. "Podsjećam da je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo sa zrakoplovima koji uopće nisu imali te sposobnosti, direktno pogodilo i repetitor Ćelavac i Zapovjedno mjesto 15. ličkog korpusa. To je bilo stvarno za diviti se, kako je pogodak izveden", dodao je ratni zapovjednik.
Deković naglašava kako je Hrvatska do pobjede došla isključivo vlastitim snagama i sredstvima. "Hrvatska se oslobodila sama, Hrvatska nije dobila niotkoga ništa, Hrvatska je sve kupila, platila i krvlju svojih vojnika oslobodila. Mi smo čak u pripremama za operaciju Oluja imali sve podatke, išli smo neposredno u izviđanje... S druge strane, imali smo bespilotne letjelice koje smo sami razvili. Hrvatska je satelitske snimke koje je nabavila nije nabavila od nekih saveznika, nego ih je direktno kupila komercijalno od jedne europske kompanije", zaključio je.
Sasvim drugačije svjedočanstvo dolazi od srpskog glumca Jove Maksića, koji je 2021. godine za Kurir ispričao svoje iskustvo iz kolone prognanika. "Sve je krenulo 1991. godine, kada je počeo rat, tada sam imao svega 18 godina. Taj pakao za moju porodicu i mene trajao je pune četiri godine, a kulminirao je 1995. godine pogromom u operaciji 'Oluja'. Bio sam u toj čuvenoj koloni sa ostalim narodom, tada sam imao 22 godine. Verujte da se i ne sećam šta mi se sve izdešavalo u tom periodu jer je bilo mnogo ružnih stvari", rekao je Maksić.
Nakon dolaska u Beograd, glumac se fokusirao na budućnost i upisao Fakultet dramskih umjetnosti. "Kada sam stigao u Beograd nisam kukao i plakao, nego sam smogao snage i krenuo da se borim za bolje sutra. Izbor u životu uvek postoji, a ja sam pronašao svoj put kojim sam krenuo", dodao je.
Kurir.rs prenosi analizu hrvatskog T portala koja uspoređuje vojnu moć Hrvatske i Srbije, dvije najznačajnije vojne sile u jugoistočnoj Europi. Prema toj analizi, Vojska Srbije raspolaže s oko 30.000 do 32.000 aktivnih pripadnika i približno 50.000 rezervista, dok Hrvatska vojska ima između 15.000 i 20.000 profesionalnih vojnika i oko 20.000 rezervista.
Kada je riječ o teškom naoružanju, Srbija ima više od 240 glavnih borbenih tenkova i gotovo četiri puta više samohodne artiljerije od Hrvatske. Hrvatska se, s druge strane, može osloniti na kvalitetne njemačke samohodne haubice PzH 2000 i integraciju u NATO-ov sustav protuzračne obrane.
Maksić je u podkastu Rubikon progovorio i o odnosu prema povijesti, posebno o stradanjima u Jasenovcu. "Mi smo kao narod, u jednom istorijskom periodu, odlučili da se uopšte ne bavimo zločinima u Jasenovcu. To je totalna krajnost, da nas to uopšte ne zanima. Znalo se da se to desilo, ali su se mnogi nadali ako to može da se sruši i nestane negde tamo, kao da se nikada nije ni dogodilo", rekao je.
Glumac je poslao i univerzalnu poruku o važnosti sjećanja, ali i opraštanja. "Jednostavno, važno je da se to ne ponovi. Međutim, koliko mi uopšte možemo da utičemo na to, kada se to i dalje ponavlja? Živimo u vremenu kratke pameti, kratkog pamćenja. Lakše je zaboraviti, ali mi ne opraštamo. Radimo kontra. Treba da ne zaboravimo, a da oprostimo, a mi ne opraštamo, a zaboravljamo. I onda se dešava da postajemo isti kao oni. Evo, pogledajte šta se danas dešava, recimo, na Bliskom istoku. Ne želim da od žrtve postanem zločinac", poručio je Maksić.
Prema podacima koje navodi Kurir.rs, tijekom operacije Oluja stradalo je i nestalo 1.900 osoba, a više od 220.000 Srba napustilo je svoje domove. Odvojeno, Branislav Puhalo navodi brojku od 250.000 prognanih samo iz Dalmacije, što ukazuje na različite metodologije izračuna.
